Često se u literaturi rad na projektu opisuje kao sklop aktivnosti u kojima jedno ili više djece proučava i istražuje neki problem ili temu a odgajatelj ima ulogu podrške. Projektni je pristup integrirani oblik učenja u kojem djeca aktivno participiraju, te ih se ne potiče samo na razvoj znanja i vještina, već i na razvoj emocionalne, moralne i estetske senzibilnosti, a za cilj ima produbiti dječje razumijevanje vlastitog iskustva i okruženja u kojem živi (Slunjski, 2001).
Iskustvo mi je pokazalo da promatrajući djecu i njihovu igru te razgovarajući s njima, otvaram na tjednoj razini sigurno više tema koje se mogu razviti u projekt. Od velike je važnosti da pokušamo zajednički odabirati probleme koji će se istraživati, zajedno izabiremo temu projekta. Misao vodilja mi je prirodna znatiželja djeteta o svim aspektima svijeta koji ih okružuje, kao npr. različiti mehanizmi, strojevi, životinje, biljke, prirodni fenomeni, sjena, različiti nađeni objekti ali i priča/bajka, koje su nepresušni izvor različitih aktivnosti te odlično polazište za projektni pristup. Smatram da sadržaji koje nađu, strukturiraju i određuju odraslih nikada u potpunosti ne bude onu znatiželju i intrinzičnu motivaciju kod djece koja je ključna za rad na projektu. Ono što je ključno za odgajatelje u ovakvom načinu rada je način planiranja, tj. da svakodnevnim praćenjem i dokumentiranje aktivnosti djece istražujemo i zapisujemo moguće smjerove aktivnosti (u Reggio pedagogiji takav način dokumentiranja zovu projiciranje).
Upravo na ovaj način potičemo neovisnost djece i njihovu samostalnost (slobodan izbor). Dijete u stanju samo odabrati upravo one metode koje su njemu najprimjerenije (istraživanje i eksperimentiranje) kako bi pronašao odgovor na problem ili neku temu koja ga zanima. Ovakav način rada je ključan za jačanje svih izlaznih kompetencija ali i ključan za tranziciju tj. što bezbolniji prijelaz iz vrtića u školu. Dijete jača svoje osobne, emocionalne te socijalne kompetencije koje su ključne za prijelaz te prilagodbu na novo nastalu situaciju odlaskom u školu. Projektnim se pristupom razvijaju kompetencije „učiti kako učiti“, pripremamo dijete za novi pristup i način rada koji je karakterističan za osnovnu školu, olakšavajući mu učenje, koje će se bitno razlikovati od dosadašnjega.
CILJEVI RADIONICENa aktivan i zanimljiv način (kroz dramske aktivnosti i tehnike):
