Emocionalna pismenost je sposobnost pojedinca da prepoznaje i razumije vlastite i tuđe emocije te učinkovito regulira svoja emocionalna stanja i interakcije s drugima.
Osnovne vještine emocionalne pismenosti se najlakše usvajaju između četvrte i osme godine života što upućuje na izrazito važnu i odgovornu ulogu odgojitelja djece rane i predškolske dobi u postavljanju temelja za optimalni socio-emocionalni razvoj djece. Briga o emocionalnom opismenjavanju djece odraz je kulture ustanove i njezinog rasta i razvoja jer neminovno uključuje i rad na razvijanju vještina emocionalne pismenosti svih njezinih zaposlenika.
Sudjelovanjem na radionici odgojitelji će osvijestiti razinu vlastite emocionalne pismenosti te načine na koje je zajedno s djecom, roditeljima i suradnicima mogu njegovati i razvijati.
