Imaš li svoju kritičku prijateljicu u vrtiću?
Tradicionalni pristup odgoju i obrazovanju usmjeren je na odgojitelja i rezultate. Suvremeni pristup usmjeren je na dijete i proces učenja. Vrlo česta rečenica je: „Odgojno-obrazovni program koji je u skladu s djetetovim potrebama, interesima i mogućnostima.“ Dakle, govorimo o individualnom pristupu djetetu, realnoj slici djeteta. Individualizirani pristup najčešće se primjenjuje u radu s djecom s teškoćama u razvoju.
Radimo li zaista tako? Jesmo li u mogućnosti svaki dan individualno se posvetiti djetetu? Trebamo li trebamo svaki dan individualno pristupati ili po potrebi? Znamo li i možemo li raditi u skladu s potrebama, mogućnostima i interesima svakog djeteta u skupini? Je li u konačnici to dobro za svako dijete?
Odgovori na ova pitanja vraćaju se na glavnu poantu: ovisi o djetetu. Ali, uvelike ovisi i o našem pristupu prema djetetu i metodama rada.
Po prirodi dijete je socijalno biće. Dijete će se razviti u uredno socijalno biće ako je njegova okolina podržavajuća i poticajna.
Dijete je socijalno biće koje socijalne vještine uči promatranjem, imitacijom, igrom. Socijalne vještine djeci omogućavaju bolju socijalizaciju, lakše nošenje s problemima, uspješnije odnose s okolinom. Skupina vršnjaka u vrtiću upravo to pružaju djetetu. Upravo zato se i djeca upisuju u vrtić, zbog razvoja socijalne i građanske kompetencije, koje se razvijaju poticanjem djeteta na odgovorno ponašanje, pozitivan i tolerantan odnos prema drugima, međuljudsku i međukulturnu suradnju, uzajamno pomaganje i prihvaćanje različitosti.
Iskustvo iz prakse
Individualno se pristupa i radi najčešće s djecom koja su izazovna - npr. dijete s teškoćama u razvoju, agresivno dijete, dijete koje ne prati ritam grupe, itd. Nije li svako dijete vrijedno naše pažnje, naših 5 minuta posvećeno samo tom djetetu? Dijete koje je u skladu s razvojem, dijete s kojim najčešće „nemamo“ problema vrlo često ne dobiva individualan pristup.
Individualan razgovor s roditeljima jedan je od oblika suradnje s roditeljima. Najčešće se provodi razgovor s roditeljima djeteta s kojim češće individualno radimo ili s onim roditeljima kada imam neki problem s djetetom. Uloga odgojitelja je suradnja sa svim roditeljima pa tako i roditeljima djeteta koje je uspješno jer je itekako vrijedno podijeliti način učenja i razvoja djeteta.
Individualni pristup ne podrazumijeva samo kad „sjednemo i direktno radimo s djetetom“.
Pristup usmjeren na dijete ogleda se na različite načine:
- komunikacija s djetetom (verbalna i neverbalna)
- prostorno-materijalno okruženje (priprema poticaja prilagođenih djetetu)
- dokumentiranje procesa učenja djeteta (proučavanje crteža, fotografija, videozapisa, transkripta razgovora neki su od načina indirektnog individualnog pristupa)
Svako dijete nas obogaćuje. Ljepota individualnog pristupa je upravo u djetetu. Djeca govore tisuću jezika. Svako dijete, svaki jezik prilika su za naš rast i razvoj.
Autorica: Lana Kihas Pranjić
edukatorica za odgojitelje i dadilje, koordinatorica programa edukacija MliječniZub
