Humor je vjerojatno lakše prepoznati nego definirati, no među njegovim značenjima svakako su (Ruch, 1992): prepoznavanje neskladnosti, uživanje u njima i njihovo stvaranje; sposobnost da se nasmije druge; stav koji omogućuje da se na životne nedaće gleda s one svjetlije strane i tako se održi dobro raspoloženje.
Ljudi s nedostatkom smisla za humor u većem su riziku od depresije koja može uslijediti nakon osobnih kriznih razdoblja, a ako se takvi ljudi razbole, manji im je prag tolerancije na neugode što ih bolest nosi.
S druge strane, oni s razvijenim smislom za humor, mogu smijehom pojačati svoj imunološki sustav - istina privremeno, ali mogu se i – nastaviti smijati (Miljković i Rijavec, 2020). Zanimljivo je da oni nadolazeće im stvari i događaje u životu češće dočekuju kao izazove nego kao probleme i točnije procjenjuju svoje šanse za uspjeh.
Recimo i da je smisao za humor povezan sa samopouzdanjem (razvijanjem smisla za humor potiče se i razvoj samopouzdanja – i obratno), te da je u negativnoj vezi s neuroticizmom (više smisla za humor, manje neurotičnosti).
Poučavanje i učenje su vrlo ozbiljne aktivnosti, ali učitelji/odgojitelji ne moraju biti ozbiljni da bi bili učinkoviti. Gotovo sva istraživanja poželjnih osobina dobrog učitelja i odgojitelja pokazuju da je njegov smisao za humor (posjedovanje tog smisla i njegovo iskazivanje) visoko na popisu tih osobina.
Humor u nastavi ili odgojnoj ustanovi (npr. pričanje šala, smiješnih priča i opisivanje osobnih zanimljivih primjera koji ilustriraju važne dijelove gradiva (Buskist i sur., 2002), smanjuje stres, potiče kreativnost i smiruje napete situacije (Bognar i Kragulj, 2010). No još je Zvonarević (1962) pisao o koristi od humora u procesu odgoja i obrazovanja: za one koji pažljivo prate izlaganje učitelja, humor predstavlja odmor od prethodne napetosti, a one koji su nepažljivi, humor će ponovo zainteresirati, osvježiti im pažnju i omogućiti im da se lakše ponovo uključe u praćenje nastave.
Međutim, sami učitelji, prema dosadašnjim istraživanjima, ne misle tako. Matijević (1994), a kasnije i Majcen (2018.) utvrdili su kako i gimnazijalci i studenti imaju više smisla za humor od učitelja razredne i predmetne nastave u osnovnoj školi i učitelja općeobrazovnih i stručnih predmeta u srednjim stručnim školama. Moguće da je glavni razlog tome što učitelji nisu svjesni u kojoj mjeri humor može potaknuti pozitivno mišljenje, pozitivne emocije i pozitivna ponašanja. Jer da su svjesni, vjerojatno bi se humorom i (po)služili.
Dakle, humor u nastavi smanjuje stres, potiče kreativnost i smiruje napete situacije. Premda svaki učitelj treba sam otkriti kako može biti „zabavan učitelj“, važno je (na)učiti koristi od upotrebe (pozitivnog) humora u nastavi – i kao nastavne strategije, ali i kao strategije konstruktivnog suočavanja sa stresom (Miljković, 2022).
