Vjerski odgoj prema načelima Montessori pedagogije dio su redovitog programa vrtića. Marija Montessori potvrđuje da je religioznost, životni element za razvoj djeteta i da ono treba imati religiozno iskustvo od samoga rođenja, jer ako mu nedostaje religiozno iskustvo, tada će mu manjkati nešto što je temeljno za razvoj čovjeka.
Nadahnuta idejom Marije Montessori, Sofija Cavalletti, naša suvremenica, nastavila je istraživati potencijale djeteta, poglavito na religioznom području. Na temelju studija Svetog Pisma i rimokatoličke liturgije, te katoličkog nauka i Hebrejske škole, u suradnji s Giannom Gobbi, učenicom Marije Montessorii montessori učiteljicom, razvija koncept za religiozni odgoj predškolske i školske djece i naziva ga Kateheza dobroga Pastira. Promatrajući djecu, Cavalletti, Gobbi i ostali suradnici u svom radu opredijelili su se za ovaj put: izravnije uvoditi djecu u tajnu Kristove osobe i njegova odnosa prema nama, kroz prispodobe. To su slike iz svakodnevnog života kojima se Isus služio da bi nam približio Kraljevstvo Božje. Kateheza dobroga Pastira izbliza slijedi liturgijsku godinu, a središnja prispodoba za djecu predškolske dobi jest ona o Dobrom Pastiru (Iv 10, 1-16). Kateheza je utemeljena na kerigmi, navještenju, događajima koji su radosna vijest za nas.