Jedna relativno česta situacija u vrtiću (Dječji vrtić Cipelica u Čakovcu), slučajna zamjena mjesta vreća za odvajanje otpada, potaknula je djecu na raspravu o važnosti brige za okoliš. Odgajateljice su uočile su taj moment i podijelila ga sa mnom. Naše male mudrice u skupini „Delfinići“ (skupina za rad s darovitom i potencijalno darovitom djecom) pokazale su zavidnu razinu znanja vezanih za ekološku održivost. Njihovi zaključci i obrazloženja potaknuli su nas na osmišljavanje projekta „To što vidiš nije smeće jer u prirodi se sve okreće“.
Odlučili smo da ćemo već u samom početku uključiti i roditelje i djecu u promišljanja o tijeku i vrstama aktivnosti. Zamolili smo roditelje da nam pošalju fotografije situacija u kojima su djeca zamijetila neki problem povezan s održivosti. Analizirale smo pristigle fotografije i dogovorile tri glavna područja rada: održivost i hrana; održivost i tekstil i održivost i pseći izmet kućnih ljubimaca.
Nastala su tako tri tematski odvojena projekta sa zajedničkim ciljem: djeca kao aktivno čimbenici i pokretači ekološkog pristupa okolini i održivom razvoju. Vodili smo se principima sistemskog mišljenja, načina povezivanja činjenica koji je prema brojnim stručnjacima najbolji način za učenje o održivosti. Ovakav pristup problemu stavlja u prvi plan cjelinu kao novu vrijednost a ne samo zbroj međusobno povezanih dijelova. Promjene u jednom dijelu izazivaju promjene u drugim dijelovima kao i u cjelini jer je sve međusobno povezano. Naglasak se stavlja na sintezu, ne na analizu. Pravac promjene nije linearan već cirkularan. Ovaj pristup problemu zasniva se i na primjeni određenih etapa u rješenju problema, te smo nakon identifikacije i utvrđivanja problema, analizirali širinu problema, zatim smo pristupili promišljanju o mogućim načinim rješavanja problema, testirali ih i na kraju riješili problem proaktivnim djelovanjem i uključivanjem brojnih čimbenika u zajednici.
Tijekom projekta, spontanim dječjim načinima izražavanja (verbalni i likovni izričaj i igra) dodali smo fotografije, individualne knjižice, plakate, specijalno izdanje novina skupine Delfinići, power point prezentaciju, uratke od kutija, otpadnog tekstila i vune…
U skladu s temama promišljali smo o mogućim suradnjama s čimbenicima u zajednici. Stalno smo imali na umu koliko je važan angažman u zajednici ukoliko želimo dovesti do promjena. Vodeći se dječjim idejama i prijedlozima u naše aktivnosti uključili smo cijele obitelji, djecu iz svih vrtićkih skupina, odgajatelje, pomoćno osoblje vrtića, Socijalnu zadrugu Humana Nova, gradonačelnicu Čakovca, gđu. Ljerku Cividini, ČAKOM (Čakovečko komunalno poduzeće), Turistički ured grada Čakovca, vrtiće, osnovne i srednje škole s područja grada, Zavod za javno zdravstvo Međimurske županije, studente Učiteljskog fakulteta u Čakovcu, Udrugu odgajatelja Krijesnice, OMEP Hrvatska (Hrvatsko društvo za obrazovanje u ranom djetinjstvu), Županijsku bolnicu Čakovec, sve lokalne portale, slučajne i namjerne šetače jedne oblačne subote na gradskoj „špici“… Tako smo razvijali kompetencije za održivost: suradnju, proaktivnost i asertivnost što su ujedno i važne životne kompetencije.
Čimbenici uže i šire društvene zajednice prepoznali su važnost tema održivosti i naš trud i od pitanja: „Kako mislite da takvo događanje organizira vrtić? Zar je to moguće?“ došli smo do pitanja: „Hoćete nas pozvati i sljedeće godine?“. I znate što? Hoćemo! Pozvat ćemo vas!
