Jesper Juul: Vodstvo temeljeno na dijalogu - vodstvo budućnosti

Na konferenciji "Kako komunicirati s djecom novog doba“ koja se održala 2018. godine u Zagrebu, jedno od najupečatljivijih predavanja održao je slavni Jesper Juul. Međunarodno priznat obiteljski terapeut, rodom iz Danske, autor je mnogobrojnih naslova o roditeljstvu, čija je knjiga „Kako biti vođa vučjeg čopora“ predstavljena u sklopu predavanja „Vodstvo temeljeno na dijalogu – vodstvo budućnosti“. Jesper Juul preminuo je 2019. godine nakon dugogodišnje bolesti, no iza sebe je ostavio brojna autorska djela, kao i organizaciju Familylab. 

Kako je rekao, knjigu o roditeljskom vodstvu je napisao jer roditelji širom svijeta žele biti što bolji u svojoj ulozi i odgajati svoju djecu bolje nego što su njih odgajali njihovi roditelji, ali ne znaju kako. Ispostavilo se da roditelji uglavnom odlaze u dvije krajnosti, ili u popustljivost ili preveliku strogoću. 
Dijalog - glavni alat za ispravan odgoj

Kao jedini izlaz iz beskrajnih pregovaranja Juul navodi kvalitetan dijalog. Diljem svijeta, važnost dijaloga se ne shvaća dovoljno ozbiljno. Prilikom svojih mnogobrojnih prethodnih posjeta Hrvatskoj, Juul je zamijetio da među Hrvatima gotovo nikada nema dijaloga, već samo dva monologa između dvoje ljudi. No dijalog je nešto drugo.

To nije argumentiranje niti čavrljanje, nego jednostavno način da sebe i svojeg sugovornika doživljavamo ozbiljno. Stoga ako roditelj kaže svojem trogodišnjaku da treba ići prati zube, a  dijete kaže da neće, roditelj će mu vrlo vjerojatno zaprijetiti i uvjetovati pranje zubi. No roditelj može i drugačji odreagirati, odnosno pitati dijete zašto ne želi prati zube. Dijete bi na to moglo odgovoriti da ga boli kada mu roditelj pere zube. Zatim mu roditelj treba obećati da će biti nježniji i svako dijete bi trebalo pristati na ovakav dogovor.

Sa starijom djecom stvari su malo drugačije. Ukoliko imate tinejdžera od 14 godina koji želi ići na rođendan prijatelju, staromodni način odgoja bi bio da mu se kaže 'da' ili 'ne'. No, poželjno bi bilo popričati s djetetom o tome kamo ide, s kim, tko će sve biti tamo te uzeti svoje dijete za ozbiljno i prikupiti što više informacija pa tek onda zaključiti smije li ići ili ne.

Roditelji svakako trebaju paziti i da ne odu u drugu krajnost pa dozvole djetetu da radi što hoće, samo kako bi izbjegli konflikt. Konflikti su ponekad neophodni u odnosnima između djece i roditelja, no odgovornost roditelja je da preuzme vodstvo u tim konfliktima.

Još jedna važna stvar je pitanje odgovornosti jer je važno da djeca nauče biti odgovorna sama za sebe, a to je kompleksan proces. Iako trebaju biti odgovorni, nikako ne smiju biti sami, nego trebaju nekoga s kime će razgovarati i raspravljati kako bi testirali sami sebe s ciljem razvijanja odgovornosti.

Jedna do mnogih stvari s kojima se djeca suočavaju su situacije u društvu kada ne samo da trebaju biti odgovorni, nego i samopouzdani, trebaju znati tko su i trebaju znati da ih barem njihovi roditelji prihvaćaju i vole takvima kakvi jesu.

Postavljanje granica Roditelji diljem svijeta se pitaju kako naučiti svoje dijete da poštuje njihove granice. Rješenje je vrlo jednostavno, prije svega, treba naučiti poštivati granice djeteta. Djecu treba naučiti kako da definiraju svoje granice kako se to ne bi loše odrazilo na njihovu budućnost. 

U dobi oko devete godine, i dječaci i djevojčice postaju svjesni svojeg izgleda pa čak tome pridodaju i previše važnosti. Putem medija okruženi smo perfekcionizmom, a važna poruka za roditelje je da ne pričaju previše o svojem vlastitom izgledu, komentiraju kako imaju viška kilograma i sl. Ako razgovarate na taj način, vaše dijete počet će gledati sebe vrlo kritički. No tada mu više nećete moći reći da nije važno kako čovjek izgleda izvana, nego da je važno ono iznutra, jer više nećete biti dosljedni i pouzdani.

Odnosni između braće i sestara

Na pitanje iz publike o odnosima i konfliktima između braće i sestara, Jesper Juul savjetuje da ih svakako treba zaustaviti i prozvati time out. Zatim treba svakoga pogledati u oči i pitati: Trebaš li moju pomoć?. Ako oboje kažu da ne trebaju, roditelj je slobodan izaći iz sobe i ostaviti ih da sami riješe problem, uz komentar da sada ide, a da se oni slobodno mogu javiti ako bilo tko treba pomoć. Dobro je i napomenuti im kako ne volite da se svađaju, ali da se nekada morate maknuti kako ih ne bi čuli, umjesto da ih konstantno molite da prestanu.

Vrlo je zanimljivo spoznati zašto kao roditelji ne volimo dječju svađu. Čini li nam se možda da kada se naša djeca svađaju da uništavaju naš san o romantičnoj obitelji u kojoj se svi neprestano vole? Tajna je u tome da braća i sestre kojima se dozvoljava da budu glasni, da se svađaju pa čak ponekad i potuku, budu puno prisniji u odrasloj dobi od onih kojima je takva interakcija onemogućena. Na kraju, važno je da djeca kroz takve odnose nauče postavljati svoje osobne granice, bez nasilja i bez uplitanja odraslih.