Saznajte koje kompetencije treba imati odgojitelj kako bi odgajao djecu za održivi razvoj
Modul Elementi terapije igrom u svakodnevnom radu s djecom završavamo sa čak dva panel razgovora u kojima predavači odgovaraju na dodatna pitanja odgojitelja te zaokružuju cijelu temu praktičnim primjerima iz prakse. Kako terapija igrom izgleda iz terapeutskog kuta, u prvom razgovoru s Lanom Kihas pojašnjavaju terapeutkinje igrom Barbara Demović i Ivanka Gregurinčić te napominju da terapija igrom može pomoći djeci kod blažih poteškoća pa sve do ozbiljnjih problema koji zahtjevaju dužu terapiju.
U drugom panel razgovoru naglasak je stavljen na praktični dio, odnosno mogućnost organizacije terapije igrom u vrtiću. Više o ovoj temi govore Krešimir Plantak Večerin i Tanja Cvijanović te naglasak stavljaju na reflektiranje emocija kao izuzetno važnu vještinu koja je zastupljena u terapiji igrom.
Uz pomoć dijagnostike do mjerljivih rezultata i vidljivih poboljšanja
Prvo pitanje koje se postavlja kod roditelja i odgojitelja je treba li dijete terapiju igrom, no ukoliko se ovo pitanje nameće samo od sebe, vjerojatno je treba. Daljnji korak je uspostaviti kontakt s terapeutom čiji je prvi zadatk uskladiti očekivanja s roditeljima i definirati ciljeve. Nakon uključenja u terapiju igrom, jedan od temeljnih principa je da dijete vodi igru, a terapeut je onaj koji ga slijedi i reflektira djetetove osjećaje.
U prostoru za terapiju igrom dijete samo bira s čime će se igrati dok na raspolaganju ima velik izbor igračaka, a jedina granica koja se utvrđuje odmah prilikom ulaska u prostor za terapiju igrom je ta da dijete i terapeut moraju biti sigurni. Uz suglasnost roditelja, terapeuti imaju praksu kontaktirati vrtiće i škole kako bi dobili informacije o djetetu iz više izvora.
Samo sretan odgojitelj može odgajati sretno dijete
Nezaobilazni element u vrtićima, a i u terapiji igrom je kutija sa pijeskom. Djeca uživaju u ovom materijalu koji ih potiče na istraživanje no osim što razvijaju senzomotoriku, kutija s pijeskom ujedno uči djecu i granicama. Ukoliko dijete odmah ne ispoštuje granice i raznosi pijesak po sobi, dovoljno je samo staviti ruku na rub kutije s pijeskom svaki put kada dijete želi izbaciti pijesak van. Na taj će način razumjeti gdje je granica, a moći će nastaviti uživati u svojoj omiljenoj igri.
Uz kutiju s pijeskom, jedna od povezujućih tehnika između terapije igrom i rada u vrtićkim skupinama je i vještina reflektiranja emocija. Reflektiranje je prvi korak koji odgojitelj može odmah i u danom trenutku primijeniti kod teških adaptacija i problematičnih trenutaka. Odgojitelj je prva osoba koja svojim pozitivnim ponašanjem direktno utječe na ponašanje djece.
