Jedinstvena i neizostavna uloga pedagoga u predškolskoj ustanovi
Osnovna intencija rada djece na projektu jest prije svega aktivna uključenost djeteta koju možemo promatrati kao mogućnost da dijete samostalno odabire što će raditi i aktivno sudjeluje u istraživanju teme ili problema te samoinicijativno ispituje svoje postojeće znanje. Upravo kroz projektni pristup isprepleću se razne praktične i intelektualne aktivnosti koje potiču cjelokupni razvoj djeteta. U kreiranju uvjeta za provođenje projektnog pristupa i rada djece na projektu osnovna uloga je uloga odgojitelja.
Sam odgojitelj mora biti spreman za takav način rada, odnosno primjenu projektne metode, a ono što je važno je spremnost pojedinca da uči od drugih jer ukoliko odgojitelj nije spreman učiti od drugih vrlo vjerojatno neće moći provesti projektnu metodu. Odgojitelj treba poznavati i individualne karakteristike i sposobnosti djece, ali i isto tako pokušati i shvatiti interese i potencijale svakog djeteta ponaosob, ali i cijele skupine.
Predavačica Matea Pintarić magistrica je ranog i predškolskog obrazovanja, a u predavanju „Temelji projektnog učenja u jaslicama“ predstavit će projekt proveden u jasličkoj grupi s novoupisanom djecom u Dječjem vrtiću Cvrčak u Čakovcu. Djeca su se po prvi puta našla u odgojno-obrazovnoj ustanovi, a projekt je proveden kako bi im se osigurao što lakši prijelaz i prilagodba. Koristi su imali i djeca i odgojitelji i roditelji.
U drugom predavanju, odgojitelj – savjetnik Snježana Turković, objašnjava koliko je važno provoditi projekte i ispravno ih dokumentirati. Svoju odgojno obrazovnu praksu započela je u jaslicama, a jedno od mnogih interesnih područja kojima se bavi je i rad djece na projektima. U predavanju "Sto jezika za jedan interes" predavačica u detalje prolazi kroz cijeli projekt, a predavanje je popraćeno mnogobrojnim fotografijama.
Važnost i uloga projektnog učenja u jaslicama
U prvim danima odgojitelji su uz praćenje prilagodbe, posebnu pozornost posvetili individualnim osobinama, sposobnostima i interesima djece kako bi mogli kreirati odnosno dopuniti prostorno materijalno okruženje u kojem će djeca boraviti, istraživati i učiti. U skladu s individualnim potrebama planirane su daljnje akcije: kako poduprijeti djetetov cjelokupni razvoj i omogućiti im istraživanje i učenje.
Važno je bilo i stvoriti ozračje relaksirane živahnosti, tople i ugodne komunikacije, ponuditi djeci mnoštvo sadržaja i poticaja koji će zaokupiti dječji interes. Isto tako, uloga odgojitelja vidljiva je i kroz stalno praćenje i procjenjivanje razvojnog napretka djece na osnovu čega planira i kreira nove poticaje i aktivnosti.
Planiranim aktivnostima nastojalo se utjecati na sva područja razvoja te ujedno djelovati i na sva osjetilna područja. Taktilna stimulacija najzastupljenija je u nizu aktivnosti koje su se provodile upravo zato jer dijete najviše prostor doživljava kroz taktilnu percepciju, sve dodiruje rukama, nogama ili čak i cijelim tijelom.
Osim prostorno materijalnog okruženja izrazito je važna i ona socijalna dimenzija odnosno kreiranje socijalnog okruženja koje će djeci omogućiti istraživanje i razvoj.
Gustativna i olfaktorna stimulacija je bila najmanje zastupljena jer djeca koja su bila uključena u ovaj projekt su bila prvi put upisana u ustanovu i teško su prihvaćali nove stvari. Neka hrana iz jelovnika im je bila jako odbojna dok su je neki prihvatili s oduševljenjem. No gustativna i olfaktorna stimulacija su se održavale paralelno jer su djeca hranu prvo istraživala mirisima, a tek onda okusom.
Motorička stimulacija također je jedan od oblika poticanja dječjeg razvoja koji je i zaokupio većinu aktivnosti. Djeca u razvoju između prve i druge godine života su u izrazito aktivnoj fazi i motorička aktivnost je velika. Odgojitelji su bili u mogućnosti kreirati im prostor u kojem će svako dijete moći se samo kretati i istraživati, manipulirati materijalima i koristiti vlastito tijelo sukladno prostoru u kojem boravi.
Osim prostora sobe dnevnog boravka, za poticanje motoričke stimulacije korišten je i prostor terase. Motoričke aktivnosti razvijale su se i u dvorištu vrtića, a vrijeme provedeno na otvorenom omogućavalo im je i doticaj s raznima materijalima kao što su trava, šljunak, pijesak…čime je njihov razvoj dodatno stimuliran.
Dokumentiranje i praćenje projektnih aktivnosti
NKRPO podrazumijeva sustavno praćenje i dokumentiranje koje će odgojiteljima u radu omogućiti promatranje i bolje razumijevanje djece i dječjeg učenja, ali i osiguranje kvalitetnije podrške dječjem učenju i razvoju. Dokumentaciju možemo definirati kao službeni i neslužbeni dokaz koji pokazuje tijek razvoja aktivnosti, za one koji ne mogu izravno sudjelovati u projektnim aktivnostima.
Sama dokumentacija služi odgojitelju u njegovom profesionalnom razvoju u kontekstu da unaprjeđuje vlastitu praksu kada surađuje s drugim odgojiteljima, članovima zajednice koja uči te roditeljima i drugom djecom. Također, služi nam da bi smo bolje mogli razumjeti načine na koji djeca razumiju i gledaju na neki problem, ali i da bismo mogli razumjeti procese koji se događaju u skupini.
Pri samom početku razvoja projekta važno je bilo upoznavanje djece i njihovih razvojnih mogućnosti s ciljem poticanja cjelokupno razvoja. Djeca su procjenjivana kroz određena područja razvoja: tjelesni i psihomotorni razvoj, kognitivni razvoj, govorni razvoj te socio-emocionalni razvoj. Uloga odgojitelja u projektnim aktivnostima bila je vidljiva kroz planiranje novih aktivnosti na osnovu praćenja, kroz dokumentiranje i procjenu razvojnog napretka kroz realizirane aktivnosti.
Odgojitelji u svojem radu koriste uglavnom dvije vrste mapa: razvojne mape za djecu i razvojne mape za odgojitelje.
Kroz višegodišnji projekt koji je proveden u dječjem vrtiću na otoku Rabu, djeca su iskustveno učila o brodovima te su usput razvijali mnoge druge vještine i usvajali znanja iz različitih područja. Djeca koja žive na otoku od malih nogu su svjesna da svako tko dolazi na otok mora prijeći preko mora. Zbog toga brzo dolaze u kontakt s brodovima prema kojima razvijaju veliki interes. Kako bi jasličkoj djeci što više približili njihovo primarno okruženje, s obiteljima i odgojiteljima išli su brodom na izlet. Na taj način je uspješno povezana institucija i obiteljski život.
Djeca su tom prilikom odvedena u prirodu, u okruženje koje je bogato raznim mirisima i teksturama, a prirodne materijale su poželjeli ponijeti i u vrtić. Kako djeca imaju ekspresiju doživljaja, osigurane su im školjke, drvo i ostali materijali koje su mogli osjetiti u prirodi i vožnji brodom. Ono što je važno u institucionalnom kontekstu je kako pratimo i bilježimo: dob djeteta (kako se u kojoj dobi dijete igra), psihofizičke karakteristike, iskustva djeteta i broj djece u skupini.
„Odrasli koji djecu promatraju s uvažavanjem i koji su uključeni u proces njihova življenja, učenja, voljenja i postojanja u boljoj su poziciji da razumiju što najmlađi građani pokušavaju reći te da pronađu načine koji će im olakšati da ono što žele uspiju i reći.“ Moss 2011.
Osnovna načela rada na projektu:
U suradnji s lokalnom zajednicom djeci je osiguran posjet stolarskoj radioni gdje su učili o obradi drva koje služi za izgradnju brodova. Na povratku, prošli su pokraj jedriličarskog kluba za koji su djeca pokazala interes. Obzirom da ga nisu mogli odmah posjetiti, odgojiteljice su pozvale voditelja jedriličarskog kluba u vrtić da im objasni kako se izrađuju jedrilice. Nakon toga, djeca su pokazala interes za strukturiranje centra brodogradnje u dječjem vrtiću. Odgojiteljice su u dogovoru s ravnateljicom i stručnim timom, iskoristile prostoriju koja taj tren nije bila u uporabi za strukturiranje centra brodogradnje.
Pažljivo promatranje različitih autentičnih osobito istraživačkih aktivnosti djece, osluškivanje njihovih pretpostavki, dvojbi i načina razmišljanja te ustanovljavanja otkrića do kojih često i samostalno dolaze, djeca stvaraju i provjeravaju vlastite hipoteze u komunikaciji s drugima (Slunjski, 2012.)
Dječji uradci na temu brodova su u početku bili plošni, a interes za vrtićki centar brodogradnje je bio sve veći pa su se djeci pridružili vršnjaci i iz drugih grupa. Centar za brodogradnju se zatim proširio, a djeca više nisu radila plošno nego trodimenzionalno. Tu je već bilo vidljivo da su iskustva pomogla u njihovom učenju što potvrđuje da je iskustveno učenje najbolje učenje. Sva skupljena dokumentacija je predstavljena roditeljima kako bi se odradila zajednička refleksija odgojitelja i roditelja te promišljanja novih resursa učenja kod djece. Pokazalo se koliko su važne individualne razvojne mape i koliko je važna dokumentacija koja nije propisana, ali odgojitelju služi za lakše praćenje i planiranje.
Navedena predavanja dio su 1. modula „Projektno učenje djece u vrtiću“ koje sadrži još mnogo edukativnih sadržaja. Ako još uvijek niste polaznik Mliječni Zub Online pedagoške akademije, javite nam se za više informacija na info@mlijecnizub.hr.
