Dječje emocije su snažne, kratke, preplavljujuće. Izazov je što su njihove emocije nestabilne, često ulaze u razna emocionalna stanja. Ne mogu verbalizirati i kontrolirati svoje emocije, a to je proces koji traje cijelo predškolsko razdoblje.
Djetetu treba da bude viđeno, to je jedna od osnovnih životnih potreba – da smo ih vidjeli, prepoznali potrebu, imenovali emociju. Razvoj empatije, kojom djeca prepoznaju tuđe emocije, možemo očekivati tek od pete godine na dalje.
Vježbanje odgode prve impulzivne reakcije – najvažnija je vještina u ranoj dobi. Odrasli su djeci uzor, ali i koregulatori emocija u prvim godinama.
Često je vrlo izazovno raditi u većoj odgojnoj skupini. Odgojitelj treba planirati aktivnosti za razvoj emocionalnih kompetencija djece – kako urediti i osmisliti centar emocija u odgojnim skupinama?
Ovo su samo neke od tema koje Martina Sokač na zanimljiv i jasan način objašnjava u svojem predavanju - od toga zašto su nam emocije važne, definiranja osnovnih i složenih emocija, do toga kako umiriti dijete i prevladati najčešće izazove emocionalnog sazrijevanja djece od jasličkih do starijih vrtićkih skupina.
