Igra, pokret, zdravlje

Ako dijete promatramo kao stablo, tada su kretanje i tjelesna aktivnost njegovo korijenje – iz njih proizlazi snaga za motorički, kognitivni, socioemocionalni i komunikacijski razvoj. Prema smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije, djeci rane i predškolske dobi preporučuje se najmanje 180 minuta kretanja dnevno, od čega 60 minuta umjerenog do intenzivnog intenziteta. Budući da djeca u vrtiću provode značajan dio dana, upravo je vrtić mjesto koje može nadoknaditi manjak kretanja iz obiteljskog okruženja. Ključno je stvarati poticajno okruženje u kojem su igra i pokret temelj svakodnevnog rada.

Ako je pokret temelj razvoja, tada je prostor – kako se često kaže – „treći odgojitelj“. No stimulativno okruženje nije samo materijalni prostor, već i stav odraslih prema djetetu. Ključno je polaziti od uvjerenja da je svako dijete sposobno i da može uspjeti. Poruka „Ti to možeš“ oblikuje atmosferu u kojoj se dijete osjeća sigurno istraživati, kretati se i učiti vlastitim tempom.

Rano djetinjstvo, osobito razdoblje do treće godine, ključno je za razvoj osjetila i senzomotorike, a time i za cjelokupan budući razvoj djeteta. Osjetila ne djeluju izolirano, već se međusobno nadopunjuju, a njihov razvoj neodvojiv je od pokreta.

Pokret treba biti integriran u sva područja djetetova razvoja, a ne izdvojen kao zasebna aktivnost. Dijete uči cijelim tijelom – kroz trčanje, skakanje, penjanje, manipuliranje predmetima i igru. Pokret je snažan pedagoški alat koji istodobno razvija motoričke, spoznajne, emocionalne i socijalne kompetencije.

Dokumentiranje je sastavni dio pedagoškog rada, a ne samo administrativna obveza. Promatranje, praćenje i bilježenje procesa omogućuju bolje razumijevanje djetetova razvoja, refleksiju vlastite prakse i planiranje daljnjih koraka u radu. U kontekstu integriranja pokreta u cjeloviti razvoj posebno je važno sustavno pratiti motorički razvoj djece.

Uključivanje roditelja ključno je za razvoj zdravih životnih navika djece, osobito kada govorimo o pokretu kao temelju cjelovitog razvoja. Cilj poticanja kretanja ne smije biti kratkoročan (samo tijekom boravka u vrtiću), nego dugoročan – stvaranje trajnih navika koje će dijete nositi kroz cijeli život.