Kada govorimo o razvoju čovjeka, zastarjelo je shvaćanje kako se ono odvija samo u ranim godinama života, stoga mu se danas pristupa kao cjeloživotnom procesu. No, činjenica je da rana djetetova iskustva značajno doprinose razumijevanju svega onoga što se odvija u datom trenutku, stoga osobito djetinjstvo, ali i mladenaštvo, predstavljaju značajna razdoblja formiranja temeljnih obrazaca koji služe za razumijevanje sebe i drugih.
Općenito, razvoj znanosti značajno doprinosi razumijevanju čovjeka i njegova razvoja. Stoga ono što se oduvijek znalo, danas poprima obilježje objektivnosti, ali isto tako nove spoznaje ukazuju na neke krive postavke iz kojih su proizašli krivi postupci. Transdisciplinarni pristup razvoju, koji nadilazi pojedinačne znanstvene discipline, pokušava razumjeti procese koji omogućuju razumijevanje nas samih, dok razvoj neuroznanosti, psihologije, genetike, sociologije i drugih znanosti daje cjelovitiji pogled na razvoj.
Jedna od tih teorija je i teorija privrženosti koja od trenutka nastajanja do danas daje značajan doprinos razumijevanju razvoja. Osnovna postavka ove teorije odnosi se na pretpostavku o važnoj ulozi ranih emocionalnih iskustava koja dijete proživljava u oblikovanju mehanizama suočavanju sa životnim događajima, a onda i u dobrobiti. Neuroznanost nam omogućuje praćenje procesa razvoja na objektivan način i time rasvjetljava odgovor na pitanje kako različita emocionalna iskustva uvjetuju ustroj i preslagivanje neuralne mreže.
Poznavanje načina funkcioniranje našeg mozga te uloga okruženja i iskustva koja dijete doživljava omogućuje razumijevanje ponašanja, a onda i poduzimanje koraka kojima je cilj učenje i stjecanje alata za suočavanje s izazovima koji prate odrastanje, ali i život općenito. Osobit je naglasak na integraciji funkcija za koje je naš mozak osposobljen te kako horizontalna i vertikalna integracija funkcija mozga omogućuje samoregulaciju, osobinu koja je od izuzetne važnosti za uspješno nošenje sa životnim izazovima, a time i za mentalno zdravlje. Razvoj samoregulacije promatrat ćemo u kontekstu horizontalne i vertikalne integracije i teorije privrženosti.
