Koncepti darovitosti često se fokusiraju na definicije visokih postignuća te označavanje osoba darovitim ukoliko posjeduju takve karakteristike. No, je li to najbolji način da se istaknu i promoviraju visoke sposobnosti? Je li takva identifikacija nužna za razvoj talenata? Ponekad je odgovor DA, no u ranom djetinjstvu važniji je inkluzivan i dinamičan pristup darovitosti koji omogućuje odgovarajući individualiziran obrazovno odgojni kontekst.
U ovom predavanju predstavit će se koncept Darovitost 2.0, temeljen na osnovnim idejama pozitivne psihologije i razvoju osobnih snaga djeteta, kakav je prikladan u ranoj dobi. Također, govorit će se o primjerima potkrijepljenima istraživanjima u kojima su inteligencija, kreativnost i motivacija dio dječjeg razvoja te kako se navedene osobine mogu razvijati u odgovarajućoj okolini, kako bi se djeca osposobila za visoka postignuća.
