Većina ljudi umjereno je sretna i zadovoljna različitim područjima života, kao što su brak, posao i slobodno vrijeme. U jednom istraživanju koje je obuhvatilo 43 nacije i skoro 120.000 ljudi, 86% sudionika ima subjektivnu dobrobit iznad neutralne točke – na ljestvici od 0 do 10 (izrazito nesretan, izrazito sretan) prosječna vrijednost je bila 6,33 (Diener i Diener, 1996.). Nekoliko istraživanja je potvrdilo da genetski faktori objašnjavaju samo pola varijance sreće, a okolnosti 8-15%; što ostavlja otprilike 40% preostale varijance aktivnostima koje sam čovjek bira – odnosno na tih 40% možemo mi sami utjecati.
Ako smo toga svjesni, zašto se konstantno usmjeravamo na ovih 8-15% na koje ne možemo utjecati? Zašto na putu do konačnog cilja okolnostima dajemo veće šanse nego nama samima?
Značajan dio problema je što naše navike preuzimaju funkciju koju kod drugih vrsta imaju instinkti – djeluju automatski i bez svjesne kontrole. Navike ipak imaju jednu značajnu prednost pred instinktima – svjesnim naporom možemo ih promijeniti ili zamijeniti.
Jedna narodna predaja govori o dvojbi riječne vode koja dolazi do ruba pustinje i treba se pretvoriti u paru koju će odnijeti vjetar. Voda zna što znači biti voda i biti dio rijeke, no o ovom drugom stanju (pari) ne zna ništa. Ali ako se suprotstavi ovoj promjeni, završit će kao ustajala voda u pustinjskom pijesku. Samo ako prihvati promjenu bit će odnesena iz pustinje na planine, gdje će se kondenzirati i padati, da bi ponovo započela krug, ali s više znanja.
Na kraju interaktivnog predavanja postavit ćemo si, svatko za sebe, pitanje – od čega se sastoji savršen posao odgojitelja/stručnog suradnika u dječjem vrtiću, što je ono što nas motivira?
