Još i prije korona krize često smo govorili da je odgoj djece danas teži i izazovniji nego što je bio u prijašnjim generacijama. Ubrzani način života, (ne)ravnoteža poslovnih i obiteljskih obveza, more rizika suvremene tehnologije te pomak od tradicionalnog pristupa odgoju stavljaju nas u rizik 21. stoljeća bez puno pripreme. Jedna od problematike u odgojno-obrazovnom radu dječjih vrtića je kvalitetna suradnja s roditeljima. Izgradnja partnerskih odnosa roditelja i odgojitelj jest proces rada dok se partnerstvo obitelji i ustanove ranog i predškolskog odgoja temelji na kvalitetnoj komunikaciji i odnosima koji se neprestano izgrađuju, njeguju, mijenjaju i unaprijeđuju. Izgradanja partnerskih odnosa je načelo u profesionalnom djelovanju i sastavni dio profesionalnog identiteta odgojitelja.
Mogu li se pouzdati u odgojitelja? Što odgojitelji rade s mojim djetetom? Kako rade? Kako komuniciraju? Kako se moje dijete ponaša u vrtiću? Što radi? S kime se najviše igra? To su samo neka od pitanja koje roditelji postavljaju. Na indirektan način roditelji nam ukazuju na potrebe za suradnjom i partnerskim odnosom. Partnerski i suradnički odnos iznimno je važan za dobrobit djeteta. Današnji roditelji nisu samo „dostavljači“ djece u vrtić. Roditelji su aktivni sudionici odgojno-obrazovnog rada vrtića. Koji su to suvremeni modalitet suradnje koji će potaknuti roditelje na aktivniju ulogu u suradnji? Kako uspostaviti dvosmjernu komunikaciju s roditeljima? Koja su očekivanja roditelja a koja odgojitelja i kako naći „zlatnu sredinu“?
Odgajatelji i roditelji imaju drugačije uloge u odgoju djece. Obje strane su stručnjaci – roditelji u poznavanju svoj djeteta a odgojitelji u profesionalnom smislu poznavanja odgoja i obrazovanja. Obje strane imaju isti cilj: sretno i zadovoljno dijete. Da bismo to postigli važno je graditi suradnju i stvoriti partnerski odnos. Roditelj kao primarni odgojitelj djetetu, a odgojitelj kao profesionalna i stručna osoba. Odnos koji se temelji na kvalitetnoj interakciji i komunikaciji. Odnos koji posjeduje otvoren i pozitivan stav između roditelja i odgojitelja. Odnos koji će izgraditi povjerenje i toleranciju. Hoće li to biti tradicionalni ili suvremeni modaliteti ovisi o skupini ljudi koja surađuje s ciljem da pronađu najbolji način koji njima odgovara.
Biti odgojitelj složena je i vrlo odgovorna uloga. Odgoj i obrazovanje je najmoćije oružje koje možemo upotrijebti da bi donjeli promjene. Aktivnim djelovanjem, kritičkim promišljanjem i partnerskim odnosima, odgojitelji unapređuju sebe, kvalitetu svog profesionalnog rada i time pocećavaju svoje sposobnosti zagovaranja kvalitetnog odgoja i obrazovanja za svu djecu
