Cjeloživotno učenje realnost je suvremenog čovjeka. Život u zajednici, snalaženje u svakodnevnici, izloženost i razumijevanje medijskih informacija te korištenje novih tehnologija, učenje čini neophodnom kompetencijom pojedinca.
Osim uključenosti u formalno obrazovanje, svaki čovjek uči svakodnevno u praksi. Načini, oblici i kvaliteta učenja, osim osobnim paradigmama, determinirana je i kulturom zajednice. Kultura primarnih zajednica odrastanja – obitelji i odgojno-obrazovnih ustanova, značajno utječe na vještine, sadržaje i stavove pojedinca prema učenju.
Kulturu pojedine zajednice moguće je tumačiti kao način života. Determinirana je vrijednostima, vrijednosnim orijentacijama i normama, a prepoznatljiva po ponašanjima, distribuciji ovlasti i tehnikama rješavanja problemskih situacija te komunikaciji kao operativnom modelu. Kultura je referentni okvir osobnih paradigmi kao polazišta socio-emocionalnih odnosa i procesa učenja. Kultura zajednice značajno je povezana s procesom igre i učenja te ishodima pojedinac. Odrastanje pretpostavlja, između ostalog, i svojevrsno urastanje pojedinca u zajednicu (socijalizaciju) i djelovanje pojedinca na zajednicu.
U odgojno-obrazovnom procesu kultura zajednice je povezana s:
- načinom na koji doživljavamo i razumijemo dijete kao subjekta i aktivnog dionika osobnog odgoja ili kao pasivnog „odgajanika“;
- odgojno-obrazovnim pristupima u rasponu od individualiziranih pristupa socijalne pedagogije pa do težnje za normativnim postignućima;
- odnosima djece i odraslih prepoznatljivih u jednakopravnosti i aktivnom sudjelovanju pa do izloženosti hijerarhijskim strukturama moći;
- dvosmjernom, otvorenom i konstruktivnoj komunikaciji ili s direktivnom i optruzivnom jednosmjernom komunikacijom;
- usklađenošću obiteljske i kulture dječjeg vrtića.
Navedeno je predmet predavanja i zajedničke analize usmjerene na refleksivni razvoj kulture zajednice.
