Suvremeno djetinjstvo, uz ekranizaciju, obilježava zaštitnički odgoj te ovisnost o sigurnosti koji uslijed pandemije i rata zasigurno neće nestati. Kako bismo u budućnosti govorili o odgoju koji je vođen znanjem, a ne strahom, trebamo se zapitati kako bi izgledalo djetinjstvo bez rizika i na koji način zaštitnički odgoj utječe na rast i razvoj pojedinca. S druge strane, suočavanjem sa svakodnevnim rizičnim situacijama te rizičnim situacijama koje djeca doživljavaju kroz igru, postižemo dobrobiti o kojima govore brojni suvremeni autori.
Promatranjem slobodne dječje igre Ellen Beate Hansen Sandseter sastavila je koncept „rizične igre“ u kojem je definirala ključne kategorije i supkategorije rizične igre. Osim toga, provedeno istraživanje bilo je usmjereno i na pojavnost, odnosno učestalost biranja rizične igre u slobodnoj igri koje je pokazalo da djeca često biraju igre koje uključuju određeni rizik, osobito aktivnosti koje podrazumijevaju penjanje te skakanje s povišenih površina. Provedeno istraživanje koje se donosi stavove odgojitelja i roditelja prema rizičnoj igri, odgovorit će nam jesmo li s djetetom izgradili odnos temeljen na povjerenju te imamo li hrabrosti slijediti dječje afinitete te pružiti djeci autonomnost ili će ipak prevladati strah i ovisnost o sigurnosti i kontroli.
Prepoznavanje rizične igre kao koncepta u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju te shvaćanje njezine važnosti čine pretpostavku pozitivnog odgojno-obrazovnog ishoda, odnosno djeteta koje je spremno suočiti se s rizičnim situacijama. Štoviše, kontrola rizika, poznavanje vlastitih granica te pozitivan stav prema izazovima svakako su kompetencije koje su potrebne pojedincu, kako u odrastanju tako i u svakodnevnom životu odrasle osobe.
