Središnja poruka panela jest da je kretanje temelj cjelokupnog razvoja djeteta, a ne samo tjelesnog zdravlja. Unatoč većoj ponudi sportskih aktivnosti i većoj svijesti o važnosti kretanja, djeca se danas objektivno kreću manje zbog suvremenog načina života, prevelike strukturiranosti dana, prezaštićenosti i ranog izlaganja ekranima.
Sudionice naglašavaju da pokret nije dodatak odgojno-obrazovnom procesu, nego njegov temelj. Kretanje potiče razvoj govora, mišljenja, pažnje, emocionalne regulacije i socijalnih vještina. U vrtiću pokret treba biti integriran u sve aktivnosti – u sobi, dvorani i dvorištu – a ne ograničen na kratko „istrčavanje“. Struktura je važna, ali ne smije ići na štetu prirodne dječje potrebe za kretanjem.
Posebno se ističe da vrtić nije mjesto pripreme za sjedenje u školi. Djeca ne uče sjediti tako da sjede, nego kroz razvoj samoregulacije, pažnje i motoričke zrelosti koje proizlaze iz kretanja. U
Panel također naglašava razliku između individualnog i individualiziranog pristupa. Individualizirani pristup znači prilagodbu procesa potrebama i stilovima učenja svakog djeteta, a ne samo rad „jedan na jedan“. Razvojne miljokaze treba promatrati kao smjernice, ali dijete se ne uspoređuje s drugom djecom, već sa samim sobom i vlastitim napretkom.
Zaključno, odgajatelji su ključni u razvoju djece – kroz svakodnevne interakcije, refleksiju vlastite prakse, suradnju s roditeljima i kontinuirano stručno usavršavanje. Njihova odgovornost nije samo poticanje motoričkog razvoja, nego cjelovitog psihofizičkog zdravlja djeteta, uz očuvanje dječje prirodnosti, igre i autentičnog rasta.
