Prva cjelina, „Izazov prihvaćanja potrebe za promjenom“, fokusira se na osvještavanje važnosti promjene u radu s djecom, posebno u kontekstu uočene potrebe za većom zastupljenošću kretanja u svakodnevnim aktivnostima. Naglašava se kako promjene nisu uvijek lake ni dobrodošle, ali su nužne za dobrobit djece, koja kroz kretanje zadovoljavaju osnovne potrebe, razvijaju motoričke vještine i jačaju emocionalno socijalne kompetencije.
Druga cjelina, „Od teorije do … nove prakse“, bavi se pitanjem kako teorijska znanja pretočiti u konkretnu, primjenjivu praksu. Govori se o ulozi stručnih spoznaja, promišljenog planiranja i otvorenosti prema istraživanju vlastitog rada. U ovom dijelu naglasak je na stvaranju okruženja koje potiče istraživanje i slobodu pokreta, u kojem se kretanje ne odvija samo tijekom tjelesnih aktivnosti već prožima sve aspekte rada s djecom.
Treća cjelina, „Usponi i padovi kao dio vlastitog sazrijevanja“, posvećena je unutarnjem razvoju odgojitelja. Uvođenje novih praksi često donosi nesigurnost, prepreke i sumnje, no upravo kroz njih se događa profesionalni rast. Iskustva uspjeha, ali i neuspjeha, smatraju se neizostavnim dijelom sazrijevanja i stvaranja osobnog profesionalnog identiteta.
Završna cjelina, „Integracija novoga do razine kada više nije „novo“ – kreiranje nove prakse“, obrađuje proces u kojem nova praksa postaje dio svakodnevice. Sustavnim promišljanjem, evaluacijom i prilagodbom, kretanje se integrira u sve dijelove odgojno obrazovnog procesa, čime se kreira suvremena, održiva i djetetu prilagođena praksa koja prepoznaje važnost holističkog razvoja.
Cjelokupno predavanje potiče sudionike na kritičko promišljanje, osobni rast i razvoj, te ističe važnost kontinuiranog učenja i prilagodbe u svrhu dobrobiti djece i stvaranja poticajnog okruženja u kojem je kretanje sastavni dio svakodnevnog života u vrtiću.
