Bez obzira na kulturu, porijeklo i okolinu, prvi jezik svih ljudi na ovom svijetu od najranije dobi upravo su emocije. Sve bebe svijeta prvo su naučile komunicirati plačem, malo kasnije i osmijehom.
Temeljne emocije ljutnje, straha, tuge, sreće, gađenja i iznenađenja nastaju automatski, nesvjesno i ne možemo ih kontrolirati te nam omogućavaju preživljavanje. Stoga emocionalni razvoj djeteta započinje njegovim rođenjem i predstavlja jedan od najvažnijih razvojnih procesa.
Privrženost roditeljima i ostvarivanje zdravih socio-emocionalnih odnosa predstavlja temelj svih budućih odnosa. Prva iskustva emocionalnog razvoja i socijalizacije djeca stječu u okviru roditeljskog okruženja, ali i odgojno obrazovne ustanove te imaju ključan utjecaj na razvoj emocionalnih kompetencija djeteta.
Uloga odgojitelja je pomoći djetetu u razvoju emocionalnih vještina pozitivnim modelom ponašanja, služeći kao primjer, ali i nudeći različite strategije prepoznavanja, prihvaćanja i ispoljavanja osjećaja.
Kroz predavanje Razvoj samoregulacije djece bavimo se emocionalnim opismenjavanjem koji se događa na tri načina:
- u direktnoj interakciji s roditeljima (djeca vide kako roditelji reagiraju na njihova emocionalna stanja)
- promatranjem osoba iz okoline (djeca uče promatrajući kako roditelji i osobe iz okoline iskazuju svoja emocionalna stanja)
- validiranje (priznavanje) emocija, pojašnjavanje emocionalnih stanja (kroz svakodnevne aktivnosti, razgovor i igru djeca uče prepoznavati i imenovati osjećaje)
Emocije djeteta rane dobi su jednostavne, snažne, burne i nestabilne. Dijete se izražava kroz svoje emocije, pokazuje ih trenutno, izravno i spontano. S obzirom na to da ih ne mogu verbalizirati i kontrolirati, česti su emocionalni ispadi djece, a uloga odgojitelja u takvim izazovnim trenucima je biti koregulator djetetu.
Emocionalno poučavanje podrazumijeva pojašnjavanje emocija primjereno djetetovoj dobi i kapacitetu razumijevanja; prije svega osvještavanje senzacija, trenutnih emocija, misli, fizioloških reakcija i određenih ponašanja uzrokovanih nekom emocijom.
Kroz predavanje ćemo se dotaknuti svih osnovnih i nekih sekundarnih emocija, ali najviše vremena ćemo posvetiti ljutnji koju je najteže samoregulirati. Uz emociju ljutnje se veže silna energija i intenzitet iskazivanja te je nerealno očekivati kako bi se djeca mlađe dobi mogla sama izregulirati i smiriti.
Uloga odgojitelja je postupno graditi vještine samoregulacije kroz:
- osvještavanje fizioloških senzacija u tijelu
- razvijanje dječjih kapaciteta razumijevanja emocija, misli i ponašajnih reakcija na određenu emociju
- odgodu impulzivne reakcije
- propuštanje i iskazivanje emocija na prihvatljiv način
- verbaliziranje emocija
- iskazivanje svoje potrebe ili želje
- uvažavanje tuđih potreba i želja
- dogovaranje i suradnju s prijateljima
Velika pomoć u razvoju emocionalnih kompetencija unutar vrtića je i centar emocija, gdje prilagođenim aktivnostima i igrama polako gradimo emocionalne kompetencije.
Predavanje Razvoj samoregulacije djece kronološki prati razvoj samoregulacije od jasličkih sve do predškolskih skupina kroz mnoštvo praktičnih i primjenjivih ideja za rad u odgojnim skupinama.
