Svakodnevno se u vrtiću suočavamo sa situacijama gdje dolazi do izražaja samoregulacija, kako djece tako i nas samih. Mi kao odrasli ponekad teško kontroliramo svoje osjećaje i misli, te ulažemo dodatan napor kako bismo upravljali sami sobom na način da ostanemo smireni bez obzira na poneke teške situacije u kojima se nađemo, kako na poslu tako na odlasku prema doma, u javnom prijevozu, gužvama u trgovini i slično. Najradije bismo tada vrištali, otišli i gurnuli sve. No, kontroliramo svoje osjećaje i misli i uspješno se uspijevamo regulirati. No, što raditi i kako pomoći djeci koja nemaju razvijene vještine samoregulacije?
Sposobnost kontrole i upravljanje nad vlastitim ponašanjem i mislima, te mijenjanje istih u skladu sa zahtjevima situacije zovemo samoregulacijom. Samoregulacija uključuje sposobnost da potisnemo tj. zaustavimo prvi odgovora, odnosno ono što nam prvo padne na pamet, da se odupremo nevažnim podražajima iz okoline, te da ustrajemo u zadacima čak i kada nam nisu po volji.
Samoregulacija je naša sposobnost održati razinu uzbuđenja u optimalnoj razini. Upravo dramska igra i dramske tehnike i metode olakšavaju kontrolu i vlastito upravljanje emocijama, mislima i ponašanjem.
Dramskom igrom jačamo ne samo kreativnu već i životnu pismenost, djeca dobivaju priliku otkriti samu sebe kroz govor, pokret, glazbu te se osloboditi pritiska odraslih i okoline. Štoviše, dramskom igrom „razvijamo dječju emocionalnu inteligenciju, a to je životno najvažnija inteligencija, razvijamo zdrav odnos prema sebi i drugima. Proigravanje emocijama nas rasterećuje, ohrabruje i čisti. Emocije daju dramskost dramskoj igri. To je važno uvijek, a pogotovo u kriznim situacijama (Kraljik, 2008: 24).
