Djecu ne treba učiti glumiti. Djeca su rođeni glumci. Prirodni, spontani i intuitivni, s lakoćom uživljavanja i izražavanja. Od ranih mjeseci živo vode svoje monologe i zamišljene dijaloge. Ima li smisla djecu učiti glumiti? To je kao da ribu učiš plivati?! Stoga će na Dramatuljcima te ribe samo raditi ono što već dobro znaju, slobodno i sretno zaplivati u beskrajnome moru mašte.
Komunikativnost
Dramsko izražavanje objedinjuje, više nego bilo koja druga umjetnost, verbalnu i neverbalnu komunikaciju. Iskustvo je pokazalo kako djeca koja su uključena u dramske aktivnosti imaju veću lakoću pismenoga i usmenoga izražavanja, tečan izgovor, uvjerljiv govor te nemaju poteškoća s nastupima u javnosti. Kroz dramske igre razvijaju se vještine koje prate dobroga govornika, slušanje i promatranje.
Samopouzdanje
Stalno pohvaljivanje djeteta za sve što napravi može ponekad imati više štete nago koristi kad je riječ o izgradnji samopouzdanja. Dijete se može naviknuti na stalne pohvale i teško će se nositi s bilo kakvom kritikom i neuspjehom. Na dramskim radionicama djeca kroz različite uloge i dramske situacije izražavaju svoje misli i emocije, iznalaze rješenja, ostvaruju vlastite ideje što značajno utječe na izgradnju samopouzdanja.
Koncentracija
Djeca često imaju poteškoća s koncentracijom, ne samo u rješavanju školskih obveza, već i inače tijekom svakodnevnih aktivnosti. Taj nedostatak koncentracije može utjecati na ponašanje djeteta (razdražljivost) te mu otežati učenje (pisanje, čitanje) i djelovati na pamćenje. Program dramskih radionica, osim rada na predstavama, sadrži niz tjelesnih i mentalnih vježbi i igara koje poboljšavaju koncentraciju, usredotočenost i pamćenje, a istovremeno su zabavne i opuštajuće.
