Poticaj za izbor i provođenja projekta bio je daroviti dječak, koji je zbog svojih iznadprosječnih intelektualnih sposobnosti i nedostatka socijalnih vještina teško ostvarivao prijateljstva i komunikaciju s ostalom djecom u skupini. Zbog toga mu je bilo teško dijeliti interese s drugom djecom, što je često rezultiralo nezadovoljstvom, nedostatkom interesa za aktivnosti u skupini i osamljivanjem.
U suradnji s roditeljima dječaka i psihologinjom provedena je i diferencijalna identifikacija kojom je potvrđena njegova darovitost. To nas je potaknulo da uz drugačiji pristup putem projektne metode pomognemo dječaku i potičemo sve aspekte socio-emocionalnog razvoja, ali i njegovih specifičnih sposobnosti.
Iz razgovora smo doznali da dječak voli putovati, a posebno su ga zanimali gradovi koje je proputovao njegov otac, pa je taj interes određen kao polazna točka. Donoseći razna sredstva i materijale dječak je potaknuo interes za područje geografije i kod ostale djece. Zajedno su proučavali globuse, enciklopedije, atlase i zemljopisne karte razvijajući spoznaju o raznim zemljama, gradovima i njihovim specifičnostima. Nakon toga je sav interes preusmjerio u proučavanje drevnog Egipta. Djeca su za ovo područje pokazala još veći interes, te su zajedno osmišljavali razne umjetničke aktivnosti. Proučavali su papiruse, učili egipatsko pismo, modelirali mumije i gradili piramide. Ova tema još više je povezala dječaka s djecom što mu je pomoglo da u potpunosti razvije osjećaj sigurnosti, povjerenja i pripadnosti skupini.
Kroz razne likovne i istraživačko spoznajne i aktivnosti, daroviti dječak učio je surađivati s djecom uz međusobno prihvaćanje različitosti. Za razvoj odnosa s djecom, za dječaka je bilo važno da nauči poštivati tuđa prava, želje i potrebe uz dogovaranje i demokratsko odlučivanje što je najviše dolazilo do izražaja u simboličkoj igri. Djeca koja su sudjelovala u projektu pomogla su dječaku da nauči poštivati pravila skupine.
Problemi samopoštovanja darovitog dječaka potječu iz njegovih karakteristika, kao što su: sklonost da sebe promatra kritički, moguća izloženost starijim suigračima i njihovim problemima, raniji govorni razvoj i ranije samovrednovanje te svijest o tome da je drukčije. Upravo zbog toga smo dječaka poticali na prihvaćanje različitosti kao pozitivnih dijelova svoje ličnosti. U skladu s tim postavljene su i zadaće za razvijanje emocionalne kompetencije dječaka kroz prepoznavanje vlastitih i tuđih emocija, prihvaćanje emocija, imenovanje, razlikovanje i njihovo razumijevanje te iskazivanje na primjeren i socijalno prihvatljiv način.
Kroz društvene igre koje su često bile prezahtjevne za većinu djece, dječak je razvijao kooperativnost prilagođavajući igru kako bi i druga djeca mogla sudjelovati. Također je naučio prihvaćati inicijativu i sugestije drugih u dogovoru oko pravila igre ili organiziranja aktivnosti. Kod dječaka su primijećeni značajni rezultati u razvoju kompetencija i samovrednovanja, u sposobnosti regulacije emocija i uspostavi emocionalne stabilnosti.
Pozitivne promjene vidljive su i u razvoju odnosa s vršnjacima. Dječak je razvio kompetencije potrebne za timski rad, pokazao je spremnost za prihvaćanje inicijativa i dogovaranje radu i igri, te je razvio i pozitivne odnose prema sebi i okolini.
Projekt je trajao godinu i pet mjeseci (tijekom dvije pedagoške godine). U sklopu projekta ostvarena je suradnja s roditeljima i lokalnom zajednicom. Organiziran je posjet osnovnoj školi, gdje su djeca sudjelovala na satu geografije. Projekt je predstavljen roditeljima na oglednom satu te je poslužio za pisanje studije slučaja.
Projekt je prezentiran na regionalnoj i državnoj smotri projekata iz područja Nacionalnog programa odgoja i obrazovanja za ljudska prava i demokratsko građanstvo kao primjer dobre prakse.
