Waldorfska pedagogija jedinstvena je metoda obrazovanja, stvorena da razvije slobodna ljudska bića koja su sposobna sama sebi dati smisao i smjer u vlastitim životima. Rudolf Steiner, utemeljitelj waldorfske pedagogije, naglašavao je važnost postizanja ravnoteže u trima različitim načinima na koje se osoba odnosi prema svijetu – kroz fizičke aktivnosti, život emocija i područje mišljenja. Također je pokazao djelovanje tih triju sfera kako na ljudsku fiziologiju, tako i međusobno jedne na drugu. Glava, srce i ruka jednako su važni za razvoj djeteta i predstavljaju osnove waldorfskog pristupa pa se umjetničkom i radnom odgoju poklanja jednaka pažnja kao i kognitivnom razvoju.
Razvoj svakog pojedinog djeteta i čovječanstva u cjelini ovisi o zdravim iskustvima tijekom prvih sedam godina života. Atmosfera ljubavi i topline te vodstvo koje promiče radost, čuđenje i poštovanje podržavaju takav zdrav razvoj. Najvažniji aspekt u radu s malim djetetom unutarnji je stav odgajatelja, koji pruža primjer koji će dijete oponašati. Upravo iz ovih razloga, rad waldorfskog odgajatelja zahtijeva trajni proces istraživanja i samoobrazovanja, uključujući antropozofsko proučavanje, meditativnu praksu, umjetničku i praktičnu aktivnost.
Aktivnosti u waldorfskom ranom odgoju i obrazovanju uzimaju u obzir razvojne potrebe djece, s fokusom na tjelesnu aktivnost usmjerenu na razvijanje volje u prve tri godine života djeteta, zatim na igru kroz imaginaciju u srednjim godinama ranog djetinjstva te kasnije i viši kognitivni pristup učenju nakon što dijete uđe u školsku dob. Tijek pedagoške godine u waldorfskom vrtiću, temelji se na ritmu povezanom s izmjenom godišnjih doba (jesenski, zimski, proljetni i ljetni ciklus), izmjenom vremena u danu i izmjenom dana u tjednu.
Predavanje će pokazati mogućnosti implementacije elemenata waldorfske pedagogije u tradicionalni dječji vrtić.
