Online pedagoška akademija 2024/2025

Komunikacija ima ključnu ulogu u stvaranju pozitivnog i poticajnog okruženja u vrtićima i školama te u razvoju kvalitetnih odnosa unutar odgojno-obrazovne zajednice. Možemo je zvati i pedagoškom komunikacijom koju promatramo kao proces komunikacije koji se odvija unutar obrazovnog okruženja, posebno između učitelja/odgojitelja i učenika/djece. Ova vrsta komunikacije usmjerena je na poticanje učenja, razumijevanja i razvoja učenika, kao i na uspostavljanje pozitivnog i poticajnog okruženja za obrazovanje.

Glavne karakteristike pedagoške komunikacije uključuju: jasnoću i razumljivost (kad učitelji/odgojitelji koriste jasan i razumljiv jezik kako bi prenijeli informacije i koncepte učenicima/djeci na način koji je primjeren njihovoj dobi, razumijevanju i razvojnom stupnju), empatiju i razumijevanje (kad učitelji/odgojitelji pokazuju empatiju prema potrebama, osjećajima i perspektivama učenika/djece, pružajući podršku i razumijevanje kako bi se izgradili osjećaji sigurnosti i povjerenja). Također je potrebno aktivno slušati (obraćati pažnju na izražene misli, osjećaje i pitanja učenika/djece, pružajući im priliku da ih se čuje i razumije), biti otvoren/a za dijalog (komunikacija između učitelja/odgojitelja i učenika/djece je dvosmjerna, potiče otvoreni dijalog, razmjenu ideja i mišljenja, te konstruktivnu raspravu), osigurati poticajnu povratnu informaciju (učitelji/odgojitelji pružaju povratnu informaciju učenicima/djeci koja je konstruktivna, podržavajuća i usmjerena na poticanje daljnjeg učenja i razvoja), voditi brigu o inkluzivnosti (pedagoška komunikacija treba biti inkluzivna i osigurati da se svi učenici/djeca osjećaju uključenima i podržanima, bez obzira na njihove osobine, sposobnosti ili okruženja iz kojeg dolaze) te na kraju, ne treba zaboraviti na motivaciju (komunikacija u pedagoškom kontekstu treba biti motivirajuća, potičući interes za učenje, razvoj samopouzdanja i samostalnost učenika/djece).
Kroz predavanje prolazimo kroz niže navede cjeline sa njihovim specifičnostima.

Važnost komunikacije prema sebi:

• Samosvijest: Razvijanje svjesnosti o vlastitim mislima, osjećajima i potrebama kroz introspekciju i samorefleksiju.
• Samoprihvaćanje: Prihvaćanje vlastitih mana, nedostataka i ograničenja s ciljem osobnog rasta i razvoja.
• Samopouzdanje: Izgradnja vlastitog samopouzdanja kroz pozitivan govor i afirmativne misli.

Važnost komunikacije s djecom:

• Empatija: Pokazivanje empatije prema potrebama, osjećajima i perspektivama djece kako bi se izgradili osjećaji sigurnosti i povjerenja.
• Jasnoća i razumljivost: Komunikacija s djecom na način koji je primjeren njihovoj dobi i razumijevanju, koristeći jednostavan i razumljiv jezik.
• Podrška i ohrabrenje: Pružanje podrške i ohrabrenja djeci kako bi se potaknulo njihovo samopouzdanje i motivacija za učenje.

Važnost komunikacije s roditeljima:

• Partnerstvo: Razvijanje partnerstva s roditeljima kroz otvorenu, poštenu i suradničku komunikaciju kako bi se podržao cjelovit razvoj djeteta.
• Suradnja u odgoju: Razmjena informacija, ideja i strategija s roditeljima kako bi se zajednički radilo na poticanju djetetovog napretka i dobrobiti.
• Rješavanje konflikata: Upravljanje konfliktima i nesuglasicama s roditeljima na konstruktivan način, uz poštovanje i uzajamno razumijevanje.

Važnost komunikacije sa svim sudionicima odgojno-obrazovnog rada:

• Otvaranje dijaloga: Stvaranje prostora za otvoreni dijalog i razmjenu mišljenja između svih sudionika u odgojno-obrazovnom procesu.
• Timski rad: Poticanje timskog rada i suradnje među svim članovima odgojno-obrazovnog tima radi postizanja zajedničkih ciljeva.
• Profesionalna etika: Poštivanje profesionalnih etičkih standarda u komunikaciji s kolegama, suradnicima i svim dionicima rada u odgoju i obrazovanju.

Komunikacija je temeljni element osobnog razvoja odgojitelja te ključni faktor u izgradnji pozitivnih odnosa s djecom, roditeljima i svim sudionicima odgojno-obrazovnog rada. Razvijanje vještina učinkovite komunikacije omogućava odgojiteljima pružanje podrške i mogućnost stvaranja poticajnog okruženje za cjeloviti razvoj djece te izgrađivanje partnerstva i suradničkih odnosa s roditeljima i kolegama u odgojno-obrazovnom sustavu.

Pozitivna komunikacija odnosi se na razmjenu poruka koje su konstruktivne, podržavaju i podižu. Uključuje prenošenje misli, osjećaja i informacija na način koji potiče razumijevanje, suradnju i međusobno poštovanje. Pozitivna komunikacija poboljšava odnose, podiže moral i pridonosi pozitivnom ozračju u osobnim, profesionalnim i društvenim interakcijama.

Primjeri pozitivne komunikacije uključuju:

• Aktivno slušanje: Pažljivo slušanje bez prekidanja ili osuđivanja i pružanje verbalnih i neverbalnih znakova za pokazivanje razumijevanja i empatije.
• Ohrabrenje: nuđenje riječi ohrabrenja i podrške kako bi motivirali i inspirirali druge da postignu svoje ciljeve i prevladaju izazove.
• Izražavanje poštovanja: Priznavanje i izražavanje zahvalnosti za trud, doprinose i kvalitete drugih, bilo u osobnim odnosima ili profesionalnim okruženjima.
• Konstruktivne povratne informacije: Pružanje povratnih informacija koje su specifične, objektivne i usmjerene na poboljšanje, a ne na kritiku, uz isticanje snaga i sugeriranje područja za razvoj.
• Komplimenti: Davanje iskrenih komplimenata za prepoznavanje i potvrđivanje pozitivnih osobina, postignuća ili postupaka drugih.
• Empatija: Pokazivanje empatije razumijevanjem i uvažavanjem osjećaja i perspektiva drugih, te izražavanjem suosjećanja i podrške.
• Rješavanje problema: Zajedničko rješavanje sukoba ili izazova kroz otvorenu komunikaciju, aktivno slušanje i traženje obostrano korisnih rješenja.
• Pozitivne afirmacije: Korištenje pozitivnih afirmacija i poticajnog jezika za jačanje samopouzdanja, samopoštovanja i osjećaja vrijednosti u sebi i drugima.
• Humor: Korištenje prikladnog humora za poboljšanje raspoloženja, izgradnju odnosa i stvaranje pozitivnog ozračja u interakcijama.
• Neverbalna komunikacija: Korištenje pozitivnog govora tijela, kao što je osmijeh, održavanje kontakta očima i korištenje otvorenih gesta, kako bi se izrazila toplina, prihvaćanje i prijateljstvo.

Općenito, pozitivna komunikacija potiče zdrave odnose, unapređuje timski rad i suradnju te pridonosi poticajnom i ohrabrujućem okruženju pogodnom za osobni i kolektivni rast.
Dakle, ovaj koncept se sastoji od manjih cjelina: uvod (zašto komuniciramo), dosezi (tko sam ja privatno/profesionalno), identitet, odnosi, sukob i alati. Zajedno se upuštamo u kritičko promišljanje o onome što činimo svakodnevno sa svrhom dobivanja dubljeg uvida u neke osobne zamke koje nam ponekad ne omogućuju taj željeni osobni i kolektivni rast.