Online pedagoška akademija 2024/2025

Živčani sustav svakog živog bića ima zajednička obilježja i zakonitosti prema kojima funkcionira. Glavne su mu zadaće prepoznavati opasno od neopasnog (preživljavanje) i učenje. Mijenja se s obzirom na iskustva kojima smo izloženi. Da bi se ti procesi neometano odvijali, važna je dobra integracija informacija i automatizacija određenih faza učenja da bi se uspješno usvajale nove vještine. Dobar primjer je učenje vožnje automobila. Glavna je misao da, kao i kod učenja vožnje, ne možemo preskakati osnovne korake (pokretanje automobila, mijenjanje brzina, izmjena gasa, kvačila i kočnice…) ako želimo dijete koje uspješno svladava nove izazove tj. ''dobrog vozača koji se snalazi u prometu''.

Postoje važni razvojni miljokazi senzomotornog razvoja od rođenja do sedme godine života i preskakanje određenih faza može predvidjeti moguće kasnije poteškoće jer dijete ne automatizira svaku od razvojnih faza. Npr. ukoliko se dijete dovoljno ne zadrži na određenom miljokazu kao što je npr. uzdizanje glave u potrbušnom položaju i kontrola očiju, rotiranje trupa, zahvaćanje predmeta šakama i udaranje predmetima, puzanje i gmizanje… kasnije može pokazivati slabiji tonus, koordinaciju, vještine grafomotorike. Može imati i poremećaj pažnje i hiperaktivnost, slabiju percepciju prostora, nekontrolirano ponašanje…

Kada primjećujemo kašnjenje na nekim područjima, a dijete je medicinski gledano zdravo, dobro je poticati bazične oblike kretanja jer na taj način djetetov mozak dobiva informacije koje je propustilo registrirati tijekom prve godine života.
Kroz primjere iz prakse govorit ćemo o indikatorima za teškoće s kojima se najčešće susrećemo i upoznati vas s mogućim strategijama djelovanja.