Prema definiciji samoregulacija je sposobnost prilagođavanja na promjene u tijelu i okruženju te sposobnost održavanja pozornosti i optimalne budnosti kroz svakodnevne životne izazove. Ako naš osjetilni sustav ne šalje mozgu ispravne informacije ili ih mozak nije spreman pravilno interpretirati, logična je posljedica niz nezrelih, neadaptivnih ponašanja. Prema razvojnoj hijerarhiji emocionalnoj zrelosti prethodi niz uspješnih adaptivnih reakcija na različite podražaje od rođenja i njihova automatizacija. Ona je kompleksan neurološki proces i prema tome postoji više razina na kojima se ona odvija (fiziološka, senzorička, kognitivna, pa tek onda emocionalna i socijalna). Drugim riječima, da bi dijete bilo dobro emocionalno regulirano, treba se osjećati sigurno, zadovoljno i uspješno na senzomotornoj razini. U suprotnom, aktivira se nesvjesni dio živčanog sustava koji je odgovoran za preživljavanje i reakcije na podražaje prestaju biti kontrolirane. Kada dijete učestalo osjeća neuspjeh ili nelagodu zbog teškoće u obradi informacija, nekontrolirana ponašanja su vrlo česta i dugotrajna.
Uvjet za razvoj dobre samoregulacije između ostalog je dobra osjetilna modulacija (proces selekcije i organizacije informacija koje dolaze do mozga). Prema sposobnosti modulacije možemo prepoznati različite načine funkcioniranja. Ima djece koja pretjerano reagiraju na minimalne podražaje, a s druge strane ima onih kojima je potrebno jako puno stimulacija da bi ih registrirali i mogli djelovati.
Kroz predavanje dobit ćete informacije koje će vam pomoći prepoznati specifične senzoričke potrebe djeteta i reagirati na njih kako bi prevenirali burnu emocionalnu reakciju (tantrum ili ''meltdown''). Kroz niz primjera iz prakse upoznat ćete se sa strategijama koje također pomažu spriječiti neželjenu reakciju djeteta (socijalno neprimjereno, destruktivno ili agresivno ponašanje).
Model koji daje jasne smjernice intervencije provjeren je višegodišnjom praksom, a prezentiran je metaforički kao ''Kolačić'' koji radimo zajedno s djetetom. Prema toj metafori ''biskvit'' radi dijete, a čine ga biološki uvjetovana obilježja koja ne možemo mijenjati. ''Kremu i ukrase'' dodajemo mi, a predstavljaju našu intervenciju koja treba biti prilagođena obilježjima i mogućnostima djeteta tj. ''sastojcima u biskvitu''. Kroz primjere primjene modela u praksi dobiti ćete sljedeće smjernice:
