Svi smo svjesni činjenice da je u svakodnevnom životu najbolje biti iskren i uvijek govoriti istinu bez obzira na cijenu. No često se i mi odrasli „spotičemo“ kada je u pitanju istina, pa je pravo pitanje kako biti autentičan i primjeren model djeci koja nas slušaju i gledaju. Također moramo biti svjesni da djeca imaju vrlo živopisnu i bujnu maštu, često izmišljaju priče u koje vjeruju ili preuveličavaju stvarne događaje. Razlika djece i odraslih je tu što djeca to ne rade iz loše namjere, jer ona neće znati da lažu dok im to roditelji ne kažu.
Sitne laži javljaju se oko treće godine, a do četvrte djeca uopće nisu ni svjesna da govore neistinu.
Prema tome, ne treba se zabrinjavati zbog dječjeg laganja, nego ga prihvatiti kao dio njihovog odrastanja, no također voditi računa o tome u kojem smjeru se to „razvija“.
Djeca odrastanjem i utjecajem društva gube spontanu iskrenost
Potičući djecu na iskrenost od najranije dobi, roditelji će manje brinuti o tome jednom kada djeca odrastu. Odgovornost roditelja je izuzetno velika jer je na njima da odgoje dijete koje će svojim ponašanjem i načinom život biti primjer drugima. Mada moramo biti svjesni da djeca odrastanjem i utjecajem društva gube spontanu iskrenost, koju su imala kad su bila mala pa su znala „bez kočnica“ reći što misle i na taj način nas kao roditelje ponekad dovesti u neprilike.
Djeca često kroz pretvaranje i zamišljanje, koji su važni za normalan razvoj djeteta, simuliraju laganje kroz pričanje priče. Izmišljene priče ne treba tretirati kao laži, posebno za djecu mlađu od četiri godine. Djeca mogu naučiti lagati već od najranije dobi, kada počinju shvaćati da im ne čitate misli, pa mogu govoriti stvari koje nisu istinite, a da mi kao roditelji to niti ne shvatimo. Djeca određeni stupanj laganja počinju pokazivati između pete i šeste godine. U ovoj su dobi bolji u izgovaranju laži zbog usklađivanja izraza lica s tonom glasa, tako da ih je teško prokužiti. Kako djeca rastu mogu uspješnije lagati bez da ih netko uhvati, posebno ako se u tome vježbaju.
Roditelj je taj koji održava lanac iskrenosti čvrstim
Pazite i vi kako i što obećavate djeci, jer možda ste upravo vi kao roditelji prvi modeli po kojem se djeca uče lagati. Roditelj je taj koji održava lanac iskrenosti čvrstim, koji pokazuje svojim primjerom da se govoriti istinu dugoročno uvijek više isplati. Neispunjeno obećanje dijete doživljava kao da ga je jedan od roditelja iznevjerio. Kod djece laganje gotovo uvijek krene s nekim sitnicama, gdje se djeca prvenstveno uče lagati u „nevinim“ situacijama, a kako odrastaju postaju vještiji u laganju jer imaju veći vokabular riječi i bolje razumiju kako drugi ljudi misle.
Moramo biti svjesni da djeca koja su u posebnom riziku također posežu za lažima, kao što su zlostavljana ili zanemarena djeca. Razlog tome je strah od kazne ili zato da bi uljepšala svijet u kojem žive. Na taj način se lakše nose sa stvarnošću u kojoj žive. Osim toga, neka djeca lažu i da ne bi razočarala roditelje, odnosno zato da bi udovoljila njihovim očekivanjima.
Pretjerana kritika i previsoka očekivanja djecu guraju dublje u laganje
Kada se djecu uhvati u laži, izbjegavajte optuživanje, kritiku, moraliziranje i prijetnje. Pretjerana kritika i previsoka očekivanja djecu guraju dublje u laganje jer žele, kratkoročno, poštedjeti vas i sebe dodatnih neugodnosti. Kroz prihvaćanje pružite djetetu priliku da iskaže svoje osjećaje, strepnje i potrebe, da vam na svoj način pokuša „opravdati“ razlog zbog kojeg je lagalo. Nakon razgovora podrške i razumijevanja, ako se odlučite za neku vrstu kazne, budite dosljedni u tome. Nemojte djetetu prijetiti kaznom koju ne mislite poštovati – to je opet jedan vid laganja i još više nedosljednosti u odgoju.
Vježbajte s djecom iskrenost, kroz poučne priče i basne. Istraživanja pokazuju da su kazna ili prijekor manje učinkoviti kod djece koja lažu, za razliku od pozitivnog ohrabrenja koja su dobivala kada bi rekla istinu. Ključ je u promicanju moralnog ponašanja, kao što je iskrenost u ovom slučaju, te isticanju pozitivnih strana govorenja istine. Bitno je da sa svojom djecom gradite povjerenje i učite ih da budu iskrena već od najranije dobi. Provodite s njima vrijeme u aktivnoj igri kako biste se međusobno zbližili i kako bi vam djeca vjerovala i osjećala se sigurno ako vam žele nešto priznati.
„Iskrenost je prvo poglavlje knjige o mudrosti.“ (Thomas Jefferson)
Autor: Matej Čuljak
Vaš psiholog i psihoterapeut
