Odgoj prinčeva i princeza: „Pusti, mama će…“

U niti jednom od priručnika za odgoj djece nećete naći savjet da radite stvari umjesto djeteta, ako je sposobno samostalno ih obaviti. Ipak, takva praksa se i dalje naveliko viđa i rezultira kasnije nesamostalnom djecom koja ne znaju preuzeti odgovornost za svoje postupke, očekuju da drugi rade za njih, puno su nespretnija i sklonija ozbiljnijim ozljedama, češće sklona tantrumima, nestrpljivija su, teže se snalaze u školi kad odjednom na njihova leđa sleti niz novih obaveza koje do tada nisu imala. 

U dobi od dvije do tri godine djeca prirodno počinju pokazivati želju da sve više aktivnosti obavljaju samostalno.

Dio roditelja to podržava znajući da je to:

• put koji treba poštovati, da trebaju biti u blizini, ali pustiti da dijete stječe vještine metodom pokušaja i pogrešaka, poticati ih na vježbanje tih aktivnosti sve dok ih ne usvoje
• put koji vodi dijete prema većoj samostalnosti, uči ih da ne odustaju i da vjeruju u svoje sposobnosti
• put koji je najbolji način da dijete nauči da se trud isplati, da je jednakovrijedno biće kao i ostali oko njega, da razvija samopouzdanje i ne plaši se novih izazova
• put koji najbolje u praksi pokazuje odnos izbora i posljedica i uči djecu da odrasli imaju u njih povjerenja, tj. u njihove sposobnosti

Sve ove vrijednosti doći će ili kasnije kad dijete to počne usvajati te vrijednosti u kolektivu ili težim putem ili možda neće, ako u obitelji ne postoji usklađeni dogovor među odraslima i pojedinci uporno odrađuju sve ili većinu toga umjesto djeteta. U početku će se djeca možda buniti što im ne dopuštate da sami ulijevaju mlijeko u čašu ili donose tanjure na stol, no s vremenom će odustati i pomirit će se s tim načinom i više se neće ni truditi.

Naravno, nisu samo mame te koje žele skratiti neku aktivnost, nekad su to očevi, nekad bake ili djedovi. Događa se da neke „poštede“ od kućanskih poslova više dobivaju muška djeca od ženske, dok se djevojčice više udaljava od čekića, nošenja stvari i nekih tradicionalno „muških“ poslova.

Srećom, sve manje, no ovim vas putem želimo dodatno pozvati da osvijestite radite li i vi to katkad i preuzimate li neke obrasce koje ste sami prolazili kao dijete i prenosite na svoju djecu. Ako da, vrijeme je da na papir stavite točno što je već vaše dijete sposobno (neovisno o kvaliteti i uspješnosti) i da svjesno radite na tome da mu dopustite da te vještine usavrši (npr. mazanje namaza na kruh, oblačenja i presvlačenja, pospremanja, hranjenja i sl.) 

Vježbajte vlastitu strpljivost

Želite li pokazati svojim primjerom što znači biti strpljiv, ovo je prilika za vas. Dijete će puno sporije od vas počistiti igračke u sobi, sporije počistiti prolivenu vodu ili pomesti pod metlicom od vas. Ništa od toga neko vrijeme neće biti idealno napravljeno i ići će vam možda jako na živce što dugo traje. No ima li bolji način da nešto samostalno usvoji ako to prethodno ne uvježba? Nema. Stoga, naoštrite vlastitu strpljivost i dopustite mu pogreške, nesavršenosti i pohvalite pokušaje, uloženi trud, ponovljene pokušaje i ne zaboravite čestitati i sebi. Na strpljivosti, dakako. 

Verbalna i neverbalna potvrda 

Imajte na umu da vaše ponašanje u trenutku dok dijete uvježbava novu vještinu koja je motorički zahtjevnija trebate paziti i na svoje riječi, uzvike i izraz lica. Naime, iskrena pohvala se osjeti, teško ju je odglumiti, osobito ako ste složili grimasu koja očitava strah, razočarenje, muku jer taj proces traje i traje. Dakle, ili budite spremni pustiti da vježbanje npr. pranja zubića teče svojim tijekom i da traje dok ne bude ispravno. Ukratko, uskladite svoju namjeru da ga učinite uskoro ponosnim na uspjeh, a manje kritizirajte, čak ako je ta kritika nečujna, ali imate uzdah težine. 

Kad nije vrijeme za samostalne podvige?

• Ako je dijete bolesno, izuzetno umorno ili u nekoj povišenoj emociji s kojom se ne zna trenutačno nositi (proživljeni stres ili trauma), nema smisla inzistirati na tome da neku aktivnosti potpuno samostalno obavi samo da biste se držali savjeta i pravila. Sve ima svoje izuzetke, a ovo su neki od njih.
• Ako ste vi bolesni i izuzetno umorni, nervozni i slično, bit će vam vrlo izazovno čekati da dijete posloži sve svoje igračke ili otpetlja čvor na vezicama cipela, možda bolje da tada drugi partner preuzme ulogu poticajnog nadzornika i motivatora. Ili ako ne postoji takva mogućnost, recite kako ćete danas napraviti iznimku i pomoći mu, drugi put će pokušati samostalno, jer vam treba odmor. No to neka više bude iznimka, a ne pravilo.
• Ako se dijete jako dugo muči da nešto samostalno obavi i uz puno pokušaja mu ne ide, pomozite mu jedan dio da se potpuno ne obeshrabri, jer tada će sljedeći put s puno manje žara htjeti pokušati nešto slično. Obavezno mu prethodno pokažite postupak koji bi mu trebao pomoći u rješavanju problema.
• U slučajevima gdje kasnite s djetetom na dogovorene preglede, kazalište i sl., a niste uspjeli predvidjeti dovoljnu količinu vremena, ostavite vježbanje vezanja vezica za drugi put.
• Dijete ima neki problem u razvoju zbog čega motorički ne može sve jednako kao vršnjaci, konzultirajte se sa stručnjacima kako da uvježbavate određene vještine. 

Imajte povjerenja u svoje dijete i njegove sposobnosti i znajte da o vašem ponašanju uvelike ovisi djetetova budućnost i uspješnost. Nemojte sebe ili druge uspoređivati s djetetom, jer svatko ima svoj tempo svladavanja određenih vještina, no uz vašu podršku i strpljivost, budite sigurni u uspjeh.

Tekst: Ivančica Tarade