Cijelo ste ljeto malo pomalo pripremali sebe, a potom i dijete na dan kad će krenuti prilagodba na prvi kolektiv izvan obitelji? Možda ste nabrajali sve pozitivne strane kako bi i sebi olakšali odluku da je dijete spremno za jaslice ili vrtić. Čitali ste mu slikovnice o tome kako je zabavno u vrtiću, pričali što će se sve igrati s ostalom djecom i kako će upoznati hrpu novih prijatelja. Ukratko, učinili ste sve što je poželjno učiniti kako bi prilagodba tekla bezbrižnije. Ipak, u praksi je sve završilo potpuno drugačije. Što sad?
Mogući razlozi teže prilagodbe na vrtić
Da se ne varamo, vaše dijete nije ni prvo ni zadnje koje vrlo glasno ujutro protestira što ga odvodite u vrtić i pronalazi sve moguće načine da vas u tome spriječi. Kako se vi s tim nosite? Ustrajete li i verbalno i gestikulacijom, odlučni ste i vjerujete da je to dio prilagodbe i da će se s vremenom protest smiriti ili izbjegavate djetetov pogled i pokušavate stalno iznova ga utješiti i uvjeriti ga u suprotno, iako ni sami niste u to uvjereni do kraja? Onoliko koliko sami pokažete odlučnosti u donesenu odluku i s koliko povjerenja odvodite dijete odgojiteljicama, toliko će i dijete prihvatiti novonastalu situaciju. Ako sami niste zadovoljni što ostavljate dijete u kolektivu, porazgovarajte s odgojiteljicama, upoznajte ih bolje, steknite povjerenje i odagnajte strahove. Ili ćete uskoro čuti onu poznatu rečenicu neka sljedeći put tata dovede dijete u vrtić (jer od njega se bez problema razdvaja i ostaje u vrtiću).
Povjerenje se stječe od samih početaka
Je li dijete prije polaska u vrtić imalo dovoljno prilike samostalno istraživati nove prostore, uz vašu pozornost negdje sa strane ili ste uvijek bili uz njega i niste ga puštali da se imalo udaljava, samo prilazi drugoj djeci ili odraslima? Ako ste od onih roditelja koji su često odlazili u goste ili pak goste primali, dijete već ima osjećaj da drugi ljudi nisu ugrožavajući za njega, tada niti u vrtiću neće osjećati ugroženost i slobodnije će se upuštati u istraživanja. Kad zna da ste i vi sigurni u te druge ljude i da ne strepite nad svakim korakom, bezbrižnije će se uputiti među drugu djecu i ljude.
Poznajete li dobro karakter svog djeteta i prihvaćate li ga takvog ili ga silno želite preoblikovati?
Neka djeca su po prirodi vrlo otvorena, pričljiva, znatiželjna i teško ih je u bilo kakvoj namjeri zaustaviti, dok su neka puno opreznija, sporije se upuštaju u razgovore s nepoznatima (pa čak i poznatima) i često im treba puno nježnog poticaja da se otvore. Ako prihvaćamo dijete takvo kakvo je i razumijemo da mu je potrebno više vremena, neće nas čuditi što i prilagodba možda potraje puno dulje od dva tjedna. Nemojte ga siliti da u tako kratkom vremenu postane nešto što nije, strpljivo razgovarajte, pustite ga da osjeti da je sve u redu.
Neka djeca uvijek pomisle na najgore… Djeca koja nisu do kraja razvila osjećaj sigurnosti u svijet oko sebe (bez obzira na to koliko ste se trudili oko toga), skeptično će pratiti svaki vaš korak i neće im se svidjeti što im niste na vidiku. Možda je baš vaše dijete jedno od onih koje sve voli imati pod kontrolom pa se „izgubi“ kad vidi da vas nema. Pola sata može mu se činiti kao cijela vječnost.
Djeca lako detektiraju laž
Nečiji su detektori za laž izuzetno razvijeni i ako vas uhvati u laži oko vremena dolaska po njega u vrtić, oko razloga odlaska (a ostali ste s druge strane vrata), zašto bi vam uopće vjerovalo? Pokušajte što manje iskrivljavati istinu, jer i na vama se može osjetiti da nešto ne mislite potpuno ozbiljno. Jako je teško sakriti tu titrajuću energiju zabrinutosti i mimiku na licu, nesigurnost glasa i neodlučnost.
Imate hipersenzitivca?
Da, računajte da mu se neće sve svidjeti, djeca će mu biti preglasna, pravila će mu ići na živce, okus hrane nije isti kao kod kuće, a ni hrana nije ona koju voli. WC papir osobito mu je hrapav, a krevetić neugodan. Mora čekati na red da dobije ono što želi, drugi se guraju preko reda… mnoštvo je razloga da dijete pomisli da ste ozbiljno pogriješili s ovim novim eksperimentom zvanim jaslice ili vrtić. Uvjeti nisu dovoljno dobri, vodi me kući!
Rutina koju je imalo kod kuće dijete treba zamijeniti s potpuno novom, imajte razumijevanja. Ponesite u dogovoru s djetetom neki dragi predmet ili igračku (dekicu i sl.) koja će mu sve ove novitete učiniti bar malo „domaćim“. Tada će dati šansu i odgojiteljicama i djeci i hrani da mu se svide. Čak ako mu se i ne budu neke stvari svidjele, to je u redu. Ne moraju mu se odmah svidjeti. Vrijeme je da polako izađe iz roditeljskog mjehurića i suoči se s drugom razinom stvarnosti. Predstavite mu to kao novu igru u kojoj svaki dan otkriva nešto novo i nepoznato. U obliku igre, puno toga postat će mu prihvatljivije.
Odgojiteljice žele ubrzati stvar? Čuli smo i priče o izuzetno strpljivim odgojitelji(ca)ma i onima koji su vas htjeli što prije otpratiti da im ne remetite prilagodbu. Zato je izuzetno važno s njima uspostaviti suradnju i razumjeti njihove postupke i dopustiti im da naprave najbolje što mogu da vaše dijete uvedu u jedan svijet u kojem će steći uistinu puno novog iskustva i, nadajmo se, donijeti dodatnu čaroliju u njegovo djetinjstvo.
Podsjetnik za roditelje
1. Vježbajte vlastito povjerenje prema svijetu i tome kome odvodite dijete na cjelodnevnu skrb. Vjerujte da su tamo profesionalci koji će napraviti najbolje što mogu da djeci bude ugodno i poticajno za razvoj.
2. Poštujte vrtićka pravila i pokušajte što više surađivati. Ako se s nečim ne slažete, riješite to nasamo s odgovornom osobom, nikada pred djetetom ne narušavajte autoritet odgojiteljica.
3. Budite ljubazni prema svim zaposlenima u vrtiću kako bi to dijete otvoreno vidjelo. Ne želite da dijete ima osjećaj da je tamo po kazni, jer niste imali drugu opciju (čak i ako stvarno niste).
4. Smislite neku zajedničku pjesmicu (ili već postojeću) kod spremanja za vrtić i pokažite i glasom i pokretom kako vjerujete da će djetetu dan proći baš odlično i da će puno toga novog naučiti i doživjeti.
5. Veselite se svemu što vam ispriča ili što čujete da je postiglo ako još ne može samo pričati. Pokažite uzbuđenje svaki put kad vam prepriča neki detalj iz vrtića i interes ako i nije bilo baš sve uspješno. Usporedite to sa svojim danom i kako je potpuno normalno da nam nije cijelo vrijeme sve baš najbolje. Podsjetite ga da uvijek nabroji one najbolje trenutke i da mu se baš oni što više otisnu u sjećanje. Iz onih nezgoda i svađa s vršnjacima izvucite uvijek nešto pozitivno: drugi put će pažljivije, lijepo da ti se ispričao, dobro da nije neka veća ozljeda pa sad možemo u vožnju biciklima i sl.
6. Vrijeme koje ćete sada imati s djetetom količinski će biti kraće, stoga poradite na tome da bude što kvalitetnije, da ste prisutni u igri, šetnji, zajedničkom pripremanju obroka, čitanju slikovnica i slično. Na taj ćete način manje osjećati da ste puno toga propustili.
7. Nemojte biti zabrinuti ako sve ne ide sasvim po planu. Uz malo dobre volje, strpljivosti i kreativnosti, na kraju sve dođe na svoje i vaši će vrtićanci sve bezbrižnije odlaziti u vrtić.
8. Nakon izbivanja radi blagdana, bolesti ili putovanja, katkad će trebati ponoviti neke od koraka koje smo naveli, jer vi ste i dalje svojoj djeci najvrjednije što imaju i teško se od toga samo odvojiti bez protesta. Neka vam i to posluži kao pohvala!
Tekst: Ivančica Tarade, mindfulness trenerica, edukatorica i mama dviju kćeri
