Što kada dijete ne želi jesti u vrtiću?

Nije rijetka situacija da djeca u dobi između dvije i pet godina jednostavno ne žele jesti. Naravno, kako svi hranu povezujemo s opstankom, zdravljem i energijom, takva situacija kod roditelja ne budi pozitivne osjećaje. Strah, frustracija, ljutnja… Spremni su skuhati bilo što i uložiti jako puno vremena da bi natjerali svoje mališane da uzmu barem nekoliko zalogaja.

Kada se to događa kod kuće i roditeljima pred očima, oni imaju vremena i mogućnosti reakcije, isprobavanja, podmićivanja, nagovaranja, nuđenja različitih opcija. Kada pak dijete odbija jesti u vrtiću, to je nešto što mnoge još i jače zabrine jer vrtić je okruženje na koje nemaju puno kontrole. Jelo za vrtićku djecu je, izuzev alergičara i ostalih skupina s posebnim režimom prehrane, jednako i nikome se ne kuha „po narudžbi“. Odgojiteljice pak nemaju vremena posvetiti se svakom malom nejedaču posebno i poticati ga da stavi još jednu žlicu u usta.

Što učiniti u takvom slučaju i zašto dijete odbija jesti u vrtiću?

Kako dijete jede kod kuće?
Jedna od prvih stvari koju treba utvrditi je kako dijete jede kod kuće. Ako je i tamo izbirljivo i „teško se nahrani“, ne čudi što se isti scenarij odvija i u vrtiću. No, ako dijete kod kuće normalno jede, a u vrtiću „štrajka“, treba utvrditi razlog i krenuti od toga. 

Zašto dijete ne jede?
Naravno, svakome se dogodi da koji put u tjednu naiđe na obrok koji mu nikako nije ukusan. I u redu je ako ga dijete bojkotira, jer će sve nadoknaditi na užini koja slijedi i slično. No, ako mu ništa u vrtiću ne odgovara i ništa ne želi jesti, za to postoji razlog.

Najčešći razlozi djetetova nejedenja u vrtiću
Dijete koje kod kuće ima redovne prehrambene navike dok u vrtiću ne želi jesti, svojim ponašanjem želi poslati poruku. To je najčešće poruka da se ne želi odvojiti od svojih roditelja i biti tu gdje je. Neka djeca će plakati, druga će se bacati po podu, treća se ujutro neće htjeti obući, a dio djece neće htjeti jesti. Svojim ponašanjem ona u stvari pokušavaju dozvati roditelja, najčešće mamu, da bude uz njih u vrtiću za vrijeme obroka i nahrani ih. To dakako, nije moguće. Što onda napraviti?

Proces prilagodbe
Puno djece po polasku u vrtići prolazi buran proces prilagodbe. Nejedenje može biti dio tog procesa koji će trajati relativno kratko. Ako dijete inače redovno jede, vrlo brzo trebalo bi početi i u vrtiću. Odnosno, čim se privikne na novu okolinu i ljude oko sebe.

Razgovarajte
S malom djecom, znate i sami, ne možete voditi razgovor kakav biste voljeli i jednostavno im objasniti da moraju jesti. No, pokušajte na neki drugi način. Pitajte dijete što je bilo za koji obrok, što se činilo najukusnije, tko je najviše pojeo, kome se od djece nije svidio ručak i slično. Ispričajte što ste vi pojeli na poslu, ne stvarajući preveliki pritisak. Lagani, bezbrižni razgovor o hrani može olakšati djetetu da s inata prijeđe na djelo i počne jesti.

Čitajte slikovnice
Ako baš ne pronađete slikovnicu na temu hrane, onda pronađite neku drugu „vrtićku slikovnicu“. Čitajte svaki dan nešto novo (ili staro) o vrtićkim zgodama i nezgodama likova iz slikovnice i tako učinite vrtić, a samim time i ono što se odvija u njemu dražim i privlačnijim. 

Budite tu za svoje dijete
Proces prilagodbe i odvajanja je težak. Dijete je možda već shvatilo da neće biti ostavljeno, ali teško mu je biti odvojeno od vas i nejedenjem vas pokušava dozvati da ga ne ostavljate tamo. Zato, kada napokon dođete po svoje dijete u vrtić, pobrinite se da s njim provedete što više kvalitetnog vremena bez ometanja zvanog mobitel. Šetnja, odlazak u park, zajednička igra, crtanje, slaganje kockica, pričanje. Neka vaše dijete vidi da ga na ništa ne prisiljavate te da ste unatoč tome što ste ga „ostavili u vrtiću“, uvijek tu za njega.

A što radi prijatelj?
Djeca vrtićke dobi rado oponašaju i svoje vršnjake, a međusobna povezanost im pomaže da lakše naprave i prihvate nove stvari. Raspitajte se s kim je vaše dijete u vrtiću blisko i s kim se rado igra. Organizirajte zajednički odlazak u park nakon vrtića, a potom i kućno druženje. Kada se vaše dijete sprijatelji i poveže s drugim djetetom, vjerojatnije je da će se u vrtiću opustiti i slijediti stope svoga prijatelja te poput njega pojesti doručak, ručak ili užinu koju serviraju. 

Autor: Sanja Bubalo