Kako odrasla osoba pristupa svojoj ulozi odgojitelja djeteta, bilo kao roditelj ili pedagog, ovisi o njegovoj predodžbi djeteta. Slika djeteta u očima odrasle osobe predstavlja njegov doživljaj o tome što je djetinjstvo i kako bi djeca trebala živjeti svoj život. Kao takvi, odrasli će imati stavove o tome što je "normalno" za dijete, uključujući ono što se od njih očekuje i kako bi trebali provoditi svoje vrijeme. Ljudi koji rade s djecom imaju snažne poglede na djetinjstvo, koji su različito oblikovani romantičnim, razvojnim i demokratskim perspektivama djetinjstva, a koji utječu na njihovu interakciju s djecom. Pojavljuje se implicitno zrcalo između odrasle osobe i djeteta, pri čemu dijete odražava ono što je odrasla osoba zamislila da dijete jest. Međutim, u tom zrcalu, odrasla osoba brinut će o djetetu, stavljajući ga ispred sebe. Kroz zrcaljenje, odrasla osoba pažljivo, vješto i znalački odgovara na potrebe djeteta i tako usmjerava dijete u njegovom cjelovitom razvoju.
Oslanjajući se na znanstvena istraživanja iz šest zemalja (Hrvatske, Danske, Irske, Italije, Španjolske i Velike Britanije), u ovom će se predavanju predstaviti podaci dobiveni iz odgojno-obrazovnih ustanova za predškolski odgoj koji ilustriraju različite načine na koje odgojitelji vide djecu u zrcalu. Opažanja ilustriraju pažljivo razmatrane načine na koje odgojitelji odgovaraju na djecu kako bi olakšali njihovo sudjelovanje u obrazovanju i skrbi u ranom djetinjstvu te potpori u njihovom razvoju. Podaci iz istraživanja naglašavaju složenost profesionalne prakse odgojitelja te isprepletenosti njihovih znanja i vještina.
