Medijske kompetencije smatraju se ključnim kompetencijama u 21. stoljeću pri čemu se pod navedenim podrazumijevaju vještine korištenja, analiziranja i kritičkog vrednovanja te stvaranja vlastitih medijskih sadržaja. Tek ona osoba koja posjeduje sve navedene kompetencije smatrat će se medijski pismenom osobom.
Upravo je medijska pismenost danas jedan od najvažnijih oblika pismenosti koja je jednako potrebna starijima i mladima, a sve s ciljem snalaženja i funkcioniranja u svijetu koji je u potpunosti premrežen medijima i medijskim sadržajima. Dok odgojitelji u vrtićima i učitelji, osobito učitelji razredne nastave i Hrvatskoga jezika, imaju najvažniju ulogu u medijskom opismenjavanju djece unutar formalnog obrazovnog sustava, roditelji imaju tu ulogu unutar obiteljskoga doma. I jedni i drugi zajedničkim snagama opismenjavaju mlade generacije i razvijaju kompetencije koje su postale neophodne, kako za funkcioniranje u poslovnom, tako i privatnom životu.
No, koliko su roditelji, odgojitelji i učitelji sami medijski pismeni? Posjeduju li kompetencije koje im omogućuju prepoznavanje i razlikovanje vjerodostojnih od nevjerodostojnih te manipulativnih medijskih sadržaja, dezinformacija u medijima, ali i prikrivenog oglašavanja? Znaju li kako nasilni medijski sadržaji, ali i nametnuti ideali ljepote utječu na njih same, ali i mlađe generacije? Razlikuju li kvalitetne medijske sadržaje od onih nekvalitetnih? Razumiju li na koji način mediji doprinose jačanju građanske participacije te kako funkcioniraju algoritmi u virtualnom svijetu? To su tek pojedine kompetencije koje mora posjedovati medijski pismena osoba, osobito ona zadužena za opismenjavanje mladih i mlađih generacija. Upravo će se razvojem tih kompetencija baviti ova radionica.
