Samoregulacija je upravljanje vlastitim ponašanjem, a njezin najsavršeniji oblik je uspostavljanje samokontrole – vladanja sobom (Težak i Čudina-Obradović, 1996., prema Starc i sur. 2004.).
Osobe s učinkovitom samoregulacijom imaju sposobnost zadržavati svoje emocije pod kontrolom, mogu se oduprijeti impulzivnom ponašanju, mogu popraviti svoje ponašanje kada se osjećaju loše. One imaju širok i fleksibilan raspon emocionalnih i ponašajnih odgovora koji se dobro podudaraju sa zahtjevima njihovog okruženja (Bell, 2016., prema Brebrić, 2021.)
Bez obzira radi li se o regulaciji emocija, mišljenja ili ponašanja učinkovita emocionalna samoregulacija povezana je s manjim psihološkim stresom, poboljšanim međuljudskim odnosima i, općenito, višom razinom životnog zadovoljstva. Adekvatno funkcioniranje u društvu zahtjeva od nas prilagodbu okolini i kontrolu vlastitih unutarnjih stanja. Samoregulacija je vrlo korisna u različitim životnim situacijama, osobito kada naiđemo na neku teškoću ili prepreku koju želimo savladati. Ona nam omogućuje planiranje i razvijanje strategija konstruktivnog dolaska do cilja.
Tijekom radionice aktivnim sudjelovanjem kroz prepoznavanje samoregulacije u vlastitom (privatnom i/ili poslovnom životu) te aktivnim sudjelovanjem u aktivnostima koje će biti ponuđene bavit ćemo se samoregulacijom ponašanja i samoregulacijom emocija.
U prvom dijelu radionice naglasak je stavljen na samoregulaciju djece (razvoj samoregulacije, prepoznavanje čimbenika i situacija koji utječu na samoregulaciju djece u obiteljskom i vrtićkom okruženju, prepoznavanje disregulacije djece u vrtićkom okruženju i mogućnosti djelovanja na istu).
U drugom dijelu naglasak će biti na samoregulaciji odraslih u smislu korištenja aktivnih strategija suočavanja sa stresnim situacijama, uključujući npr. inhibiciju trenutnog odgovora, planiranje, odabir optimalnih strategija ili kognitivno preoblikovanje situacije.
