1. Čim ste se pomaknuli, dijete se probudilo
Katkad se čini da smo zarobljenici ovih malih kreacija koje se osjećaju najsigurnijima kad osjećaju našu kožu, osjete naš miris, disanje i svaki pokret. Taman ste nakon polusatnog uspavljivanja navečer uložili trud da ne zaspite prije djeteta, ono se smirilo nakon treće pročitane priče i čvrsto vas drži za ruku… Kad je stisak popustio polako se iskradate, no niste imali sreće, dijete je shvatilo da odlazite i ponovo kreće s gunđanjem ili plakanjem i sve kreće iznova. Nemate se snage niti uzrujati, potpisujete kapitulaciju. Gledanje filmova uvečer morat će još neko vrijeme pričekati.
Kako postupiti? S vremenom će se priča izmijeniti, dijete će čvršće zaspati i osjećati se sigurnije, no do tada naučite prihvatiti da imate zahtjevnije dijete koje spava samo pod određenim uvjetima i najbolje što možete je da se izmjenjujete s partnerom oko uspavljivanja. S umirivanjem pred spavanje krenite ranije dok još sami imate snage i sve aktivnosti prilagodite da dijete lakše prihvati rutinu oko uspavljivanja. Ili jednostavno zaspite kad i dijete i pošteno se naspavajte!
2. Po tisućiti put u danu čujete „Mamaaaaaa, vidi ovo!!“
Prvih nekoliko stotina puta bili ste ponosni svaki put kad čujete da vas zove i pokazuje neki svoj novi uspjeh, čak i bilo kakvu sitnicu, no to se stanje nastavlja godinama nakon što ste vidjeli već sve plesne kombinacije, crteže, kreativnosti... I volite vi to sve pogledati, no ne baš dok ste usred važnog razgovora, pisanja poruke, uplaćivanja računa, sušenja kose... Nemate više ni snage diviti se uvijek.
Kako postupiti? Redovito ponavljajte djetetu da ste tu za njega, no da vam je nespretno i često nemoguće svaki čas prekidati aktivnost da bi pogledali nešto što je ono zamislilo. Sve vam može pokazati kad vidi da ste gotovi s poslom. Neki neće shvatiti, no svakako se ne dajte obeshrabriti i smanjite broj okretanja u smjeru djeteta s kratkim „kad završim s…“ (dišite, brojite u sebi, imajte na umu da dijete ne radi ništa loše, samo ne razumije još sve što vi morate raditi tijekom dana). Nadoknadit ćete mu kad možete, s vremenom će i ono shvatiti, tamo negdje u šestom razredu osnovne škole, ako ne prije! Tada će vam nedostajati što vas više toliko ne treba!
3. Dijete ignorira vaše zahtjeve
Djetetov je sluh selektivan. Kad se radi o stvarima koje su mu važne, čuje ih iz prve, a kad je vrijeme da pospremi igračke, završi s igrom u parku, opere zube, brzina reakcije je neprimjetna. Gora okolnost od ove je kad počne glasno negodovati (vrištati, lupati i sl.) protiv vaših zahtjeva. Većina je roditelja netolerantna na ponavljanje jednih te istih stvari pa je svađa katkad neizbježna.
Kako postupiti? Precizno i dosljedno postavljanje granica koje prakticirate od kad ste osjetili da možete najbolje će pomoći da dijete poštuje granice. Najavite djetetu na vrijeme da ćete ubrzo morati dalje nakon igre u parku, jer imate planove i da polako završi s igrom. Pomozite mu da se polako pozdravi s društvom ili mu pričajte što ćete dalje raditi skupa kako bi počelo razmišljati o tome. Pohvalite suradnju kad god je uspješna i zahvalite na njoj, objasnite da vam to puno znači, jer možete lakše isplanirati dan, uskladiti obaveze i druženje s djetetom.
Pospremanje igračaka nakon igre neka bude jedno od nekoliko osnovnih pravila preko kojih se ne prelazi. I ograničite mjesto na koje se s određenim igračkama može igrati. Najviše će se žaliti ona djeca koja imaju osjećaj da ih nakon voljene aktivnosti koju prekidaju ne čeka ništa zanimljivo. Igra se može nastaviti i hodanjem prema kući (ili vožnji) u nekom drugom obliku… U svakom slučaju, trenirajte vlastitu strpljivost i znajte da su to uobičajene situacije s djecom.
4. Kad djeca zanovijetaju
Jedna od omiljenih dječjih aktivnosti je prigovaranje. Ne možemo isključiti činjenicu da su to naučili od roditelja koji se više fokusiraju na ono neispravno, a manje na pozitivno. Jednom kad krenu prigovarati oko hrane, odlazaka u vrtić, brata koji im je sjeo na njihovo mjesto, kreću „igre bez granica“. Naviknete li dijete da mu je dnevni raspored ispunjen isplaniranim aktivnostima uz puno vaše animacije, neće se znati samostalno snalaziti i pronalaziti ideje da se zabavi ili da jednostavno na miru nešto crta, slaže kockice… U tom slučaju onog trena kad se nađe u situaciji da nema predviđeno što će raditi, reći će da mu je dosadno. No u dosadi nema ništa loše, to mora naučiti uz vašu pomoć.
Kako postupiti? Ne glumite animatora, dopustite i sebi i njima da imaju dovoljno vremena da ne rade ništa, odmaraju i sami pokažu interes za nečim. Ostavite im dostupnim kutak sa slikovnicama, papirima i flomasterima, nekoliko igračaka kojima se mogu igrati samostalno. Pokažite im primjerom kako dan može izgledati i kad nije pretrpan aktivnostima. Djeca ne trebaju od roditelja klaunove koji ih stalno zabavljaju. Život se ne sastoji samo od zabave, već i od aktivnosti koje nisu uvijek zabavne. Potičite dijete da samo osmišljava aktivnosti. Pripazite na to koliko sami prigovarate u životu kako ne bi preuzelo taj obrazac ponašanja.
Neka fokus bude na onome najboljem. Njegujte razgovore o tome što dijete voli raditi, kako su se djeca igrala u prošlosti kad nije bilo ekrana i toliko igračaka, podsjetite se igara koje su vama bile zanimljive kao djetetu i naučite ga! Obratite mu pozornost na to da kuknjava ništa korisno ne donosi i da su tada samo svi još lošije raspoloženi. Do ciljeva se može doći i normalnim razgovorom i pregovorima, no da dogovore i odluke koje donosite za njegovo zdravlje i korist treba poštovati. Izbjegavajte ekrane u predškolskom uzrastu, jer neće pomoći da se lako oslobodite njurgavice i odgojite odgovorno i samostalno biće koje će biti svjesno posljedica svog ponašanja ubuduće.
Tekst: Ivančica Tarade, mindfulness trenerica, edukatorica i mama dviju kćeri
