Koja vam je od navedenih životnih uloga trenutno najuzbudljivija, a koja najstresnija?
Najuzbudljivija uloga mi je definitivno uloga roditelja. U početku je bila kombinacija uzbuđenja, sreće i stresa, ali se s vremenom pretvorila u najdražu životnu ulogu i uživam u kćerinom djetinjstvu. Zbog svoje žene ne smijem reći da mi je najstresnija uloga supruga pa ću reći da mi je najstresnija uloga - uloga glumca, iako mi je to istovremeno i užitak pa je teško govoriti o nekom posebnom stresu, osim onom da uvijek želim da sve odlično prođe, jer osjećam odgovornost prema ljudima koji su odvojili vrijeme i novac da bi se zabavili.
Što vas je u životu najviše usmjeravalo pri odabiru čime ćete se baviti?
Najviše su me usmjeravali interesi i želje. Moj je dječački san bio glumiti u kazalištu. Iako sam bio povučenije dijete, uvijek sam se divio glumcima u kazalištu koji uživo izvode svašta pred publikom i duboko u sebi sam želio biti poput njih.
Želio bih napomenuti i da su moji roditelji uvelike zaslužni za to kakav sam danas, jer su me uvijek učili empatiji, dobroti i kako biti čovjek prije svega. Vrlo vjerojatno sam i zato na kraju izabrao pedagogiju kao jedan od svojih životnih puteva.
Volim reći da sam "dnevni pedagog"
Kako je nastala ljubav prema pedagogiji i kako ju je stand-up uspio nadmašiti?
Prvo sam želio upisati psihologiju koja me jako zanimala i dan-danas mislim da psihologija puno toga određuje i da je izrazito bitna. Međutim, budući da nisam 'upao' na psihologiju, drugi izbor bila je pedagogija i na kraju sam se zaljubio u nju. Želio sam raditi u osnovnoj školi i na kraju mi se to i ostvarilo.
A kako je stand-up uspio nadmašiti pedagogiju? Jako teško. Sve je krenulo kao čisti hobi i znatiželja te prilika da donekle probam ono što sam želio kao klinac i na kraju se, spletom svih okolnosti, dogodilo da mi to postane posao i život.
Pomaže li vam pedagoško iskustvo u odgoju kćeri?
Pedagogija mi svakako pomaže. Volim reći da sam "dnevni pedagog", odnosno da pedagogiju živim, jer sam privatno i mirniji po karakteru pa sam to koristio i u svojem radu u školi. Kćerkica je zasad zadovoljna sa mnom, barem se nadam :)
Koje su po vašem mišljenju potrebne kvalitete za uspješnog stand up komičara? Smije li nekim vašim forama kći ili je nju puno teže nasmijati od publike?
Kreativnost, autentičnost, rad na sebi i upornost. Kćerkica se smije i prednost je jer pred njom mogu puno puta ponavljati isti "materijal". Čak me zove i na BIS.
Lijepo je na nastupima kombinirati istinu i maštu
Nedavno ste proslavili obljetnicu svojih nastupa, recite nam nešto više o tome…
Proslavio sam 14 godina stand-up karijere, obilježio sam 1200. stand-up nastup u karijeri, a izbacio sam i 5. solo stand-up show pa su sada u mojoj kolekciji "Ukratko", "Pozitivan šok", "Treći dejt", "Roditeljski sastanak" i "Ako ONA ovo čuje...".
Također, uskoro ćemo Zlatan Zuhrić i ja proslaviti 200. izvedbu naše hit kazališne predstave "Ocat i sin", a nedavno smo imali i premijeru nove predstave "Kad u vojsku pođem".
Koliko vas redovito prati supruga na nastupima i ima li ikad zabranu dolaska?
Supruga je najveća podrška i kad je kod kuće sve posloženo, onda je poslovni dio puno lakši. Nema zabranu, ali mi je bila velika frka kad je dolazila na premijeru mog zadnjeg solo showa "Ako ONA ovo čuje..." jer se radi upravo o njoj i pričam priče koje možda nisu "za van". Ali sve je odlično prošlo, preživio sam i nije bilo posljedica, osim po mom novčaniku.
Jesu li vaše priče na predstavama istinite ili su mašta i talent ono što stvori svoju čaroliju?
U gotovo svim šalama ima dosta istine i baziraju se na istini, ali naravno da se dodaju neki dijelovi kako bi se još malo začinilo i kako bi se ljudi dodatno nasmijali. Lijepo je kombinirati istinu i maštu.
Foto: Miroslav Chucha
Imate li neku novu suradnju ili predstavu koju biste najavili?
Spomenuo sam premijere koje su se nedavno odvile, a od daljnjih planova i projekata mogu najaviti kako sam u procesu stvaranja nove kazališne predstave "Provod" koju radim s ekipom iz Kerempuha - Filipom Detelićem, Matijom Šakoronjom, Lukom Petrušićem i Josipom Brakusom. Radi se i na novoj kazališnoj predstavi "Mama se vraća" koja će upotpuniti trilogiju predstava sa Zlatanom Zuhrićem Zuhrom. U njoj će nam se pridružiti jedna divna glumica kojoj za sad neću otkriti ime. Također, radim na jednom dokumentarnom filmu o stand-up komediji i svojoj karijeri i nadam se da će film ugledati svjetlo dana u 2026. godini.
Moram spomenuti da aktivno i redovno nastupam sa svojim kolegama iz BIS comedy stand-up kolektiva (Hrvoje Krmelić, Marko Dejanović, Admir Šećkanović, Goran Vinčić i Vanja Perić) i jednako uživam u grupnim stand-up nastupima, kao i u solo, duo showovima i kazališnim predstavama.
Hoćete li na neki način obilježiti Dan očeva (19.3.) i u svojoj obitelji? Primjerice, zatražiti da ovaj put mama i kći nasmijavaju vas?
Kćerkicu ću vidjeti ujutro i vodim je u vrtić pa ćemo se kratko podružiti i siguran sam da će mi njih dvije nešto pripremiti, jer žena nikad ne zaboravi taj dan. Popodne putujem poslovno u Vukovar, gdje ću u osnovnoj školi održati djelić svog stand-up showa "Roditeljski sastanak" za roditelje. To je istovremeno i prednost i mana tog poziva, jer možeš biti i slobodan većinu dana, a onda opet zauzet kad bi želio biti slobodan.
Svatko može biti otac, ali tata je nešto više
Možete li usporediti sebe prije očinstva i nakon što ste postali tata?
Dolazak djeteta u moj život nije me promijenio, samo je dodao jednu novu ljubav, jedan dodatni pogled na život i dao životu potpuni smisao. Možda sam malo pekmezastiji u njenoj blizini i svakako sretniji.
Je li teško biti tata?
Mislim da je jako izazovno. Svakako je lakše kad oba partnera podjednako sudjeluju i kad su si podrška. Mame su nešto posebno, kako se kaže - mama je mama. S razlogom su žene nešto posebno. Teško je kad sve padne na leđa jednog roditelja. Zbog prirode mog posla žena često preuzima neke aktivnosti i s vremenom je to teško, normalno je da dolazi do frustracija, zato je potrebno naći balans.
Općenito je teško u ovim vremenima biti roditelj i odgajati, jer je internet predostupan, svakojaki sadržaji su dostupni i teško je spriječiti djecu da svašta vide, ali baš zato je potrebno stvoriti dobar odnos s djetetom i usmjeriti ga na prave životne vrijednosti i da razlikuje dobre postupke od loših. Razgovor je ključan, kao i postupci koje radiš pred djetetom. Dijete vidi više nego što mislimo, čuje više nego što mislimo, zna više nego što mislimo.
Što po vama čini osobu dobrim tatom i imate li neku poruku za mame i tate?
Moj savjet za roditelje (pogotovo očeve) - budite prisutni. Budite u životu svoje djece. Provodite puno vremena s njima. Sve tako brzo prođe. Djetinjstvo je samo jednom. Budite tata. Svatko može biti otac, ali tata je nešto više. Tata je sigurnost, tata je osoba s kojom se dijete igra, tata je onaj zagrljaj koji, uz majčin, dijete treba. I razgovarajte međusobno. Premalo se razgovara, previše toga se gura "pod tepih". I sam osjetim kada nedostaje razgovora i kada neke stvari odu predaleko ili ostanu neizrečene. Ako kao roditelji imate dobar i uvažavajući odnos, to se prenosi na dijete i onda je sve lakše.
Razgovarala: Ivančica Tarade, mindfulness trenerica, edukatorica i mama dviju kćeri
