Učimo kako se ispravno ljutiti

Početnička pogreška roditelja je da pokušaju spriječiti da se dijete razljuti i potom ga pod svaku cijenu žele smiriti odmah. Djetetovo je pravo da se rastuži, negoduje ili naljuti. Ako imate dijete koje se nikad ne ljuti, ozbiljno se zabrinite. Ljuti li se pak vrlo često i ekspresivno, vrijeme je da mu vlastitim primjerom pokažete kako taj osjećaj ispoljiti na prihvatljiv način i preusmjeriti u nešto kreativno.

Ovisno o djetetovu karakteru i modelu roditelja imamo prava mala tornada ili dijete koje će protestirati manje burno (možda čak šutnjom ili odbijanjem hrane) kako bi se pobunilo protiv nečega što mu ne odgovara. Ma koliko se vama razlog činio bezazlen, njemu je važan. Trebat će dosta godina da njegovi kriteriji za ljutnju postanu sličniji vašim.

Svojim mu primjerom pokažite kako se ljutiti na prihvatljiv način i postavite najvažnija pravila:

1)    Ne povređujemo druge ili sebe.
2)    Ne uništavamo stvari niti ih bacamo.
3)    Ne vrijeđamo druge i ne vičemo preglasno u blizini drugih ljudi.

Ono što možemo učiniti kad smo ljuti:

1)    Lupati mekanim jastukom po podu/zidu ili krevetu
2)    Skakati i energično vježbati dok se ne istroši višak energije „ljutnje“
3)    Praviti se kao da guramo zid rukama
4)    Izlupati vreću za boksanje ili nešto slično
5)    Istrgati stare novine na komadiće ili pak šarati po njima
6)    Brojati unazad ili unaprijed ili pokušavati zbrajati jednoznamenkaste brojeve (starija djeca ili roditelji mogu i množiti, dijeliti…)

Što roditelji ne bi smjeli činiti kad se dijete ljuti 

Ne bi trebali popustiti djetetu čim ono krene s napadima ljutnje, jer tako gube autoritet i ne daju djetetu jasnu poruku o tome što ga žele naučiti. Bolje je koristiti tzv. „dječji govor“ da se smiri dijete („Da, čujem te, u redu, sad ćemo nešto smisliti…“) i predlože neku sigurniju ili više dostupnu opciju.

Ne bi mu trebali braniti da izbaci ljutnju zastrašivanjem ili vrijeđanjem (ili potpunim umanjivanjem važnosti), već pokušati na neki način empatički reflektirati da vidite da se ljuti,  da mu je teško, da vam je žao i da mu možete pomoći da se brže smiri.

Ne bi ga trebali smirivati slatkišima, ekranima ili lažnim obećanjima koja nisu u skladu s porukom koju mu želite dati. Brzinsko skretanje pozornosti korištenjem manje zdravih opcija obično završi tako da vam dijete još manje vjeruje, još više protestira i optužuje vas da niste fer. 

Ne bi smjeli dijete izolirati jer vrtićanci još nemaju razvijenu svijest o tome što je pogrešno u njihovom ponašanju, već osjećaju da se za nešto trebaju izboriti i da ih zbog toga sad kažnjavate uskraćivanjem svoje prisutnosti i utjehe koju trebaju više nego prije. Proći će još neko vrijeme kad će biti dovoljno zreli da mogu promisliti o uzrocima i posljedicama svojih postupaka. To pak ne znači da ne trebate o tome popričati na njemu razumljiv način nakon što opet bude dobro. 

Ne bi smjeli izgubiti kontrolu nad svojim ponašanjem radi djetetove ljutnje, stoga, ako imate s time problema, uzmite vi sami sebi jedan kratki „time out“, popijte čašu vode, sjetite se kako će cijeli ovaj događaj proći i da će dijete s odrastanjem naučiti ono što je potrebno.

Ne bi trebali iste metode koristiti za svako dijete jer nisu sva djeca ista. Nekima će biti dovoljno malo vremena i brzo će se smiriti kad vide da imaju vaše razumijevanje, drugima će trebati više vremena i bit će neutješni. Nekima će više odgovarati dodir, drugima razgovor i distanca ili da ih se malo pusti na miru.

Ako ste i sami kao model svom djetetu sposobni pridržavati se ovih nekoliko pravila, dijete će uspješnije pokušati kopirati vaš način ljutnje, no ako ste kolerik po karakteru i ljutnja vam je ispušni ventil za brojne frustracije, dijete bi moglo usvojiti vaš način iskaljivanja ljutnje i tada se nemojte čuditi „od koga je to pokupio“. Tada prvo vježbajte sami navedene načine izbacivanja ljutnje, osvijestite što vas ljuti i možete li bolje kontrolirati svoje postupke. Usvojite naviku da se ispričate ako ste u ljutnji ikoga povrijedili riječima (npr. posramljivanjem ili zanemarivanjem) te ukažite na namjeru da sljedeći put mudrije riješite ono što vas muči. 

Siguran kutak za ljutnju

Osigurajte djetetu kutak u kojem će moći na siguran način izraziti ljutnju bez da ikoga fizički povrijedi. Pomozite mu tako da se i vi pridružite nekom od sigurnih oblika izbacivanja ljutnje. Možda lupanje jastuka ili vikanje u jastuk na kraju završi veselom borbom jastucima u kojima se također može ispucati, dakako uz vaš pristanak, pa zaboravi na što se uopće ljutilo. Nakon toga možete mu pomoći da napravi vježbu disanja (uspori i produbi dah i usredotoči se na disanje) i uzburkane energije primiri. Ponudite mu neku od kreativnih aktivnosti koje voli, ponudite vodu, pitajte želi li zagrljaj... 

Možete katkad glumiti sličnu scenu s igračkama kako biste vidjeli kako će dijete pomoći ljutoj lutki da se smiri. Često mu ponovite pravila kad osjeti ljutnju, možete ih i nacrtati i staviti u kutak za ljutnju. Kad vidite drugu djecu u okolini da se ljute, obratite mu pozornost na to i pitajte koja su pravila za ljutnju. Djetetov način smirivanja može se razlikovati od vašega pa pronađite najbolje metode. 

Tekst: Ivančica Tarade, mindfulness trenerica, edukatorica i mama dviju kćeri