U vremenu kada djeca, ali i odrasli, sve više vremena provode sjedeći, pitanje kretanja postaje razvojno i društveno pitanje. Integrirati pokret u svakodnevni odgojno-obrazovni rad ne znači „dodati tjelesni odgoj“, nego promijeniti perspektivu. Riječ je o procesu koji započinje u glavi odgojitelja, prolazi kroz faze sumnje, pokušaja i pogrešaka, a završava u trenutku kada pokret više nije novina – nego prirodan dio kulture vrtića.
Zašto je promjena nužna?
Kretanje je temeljna biološka i razvojna potreba djeteta. Djeca su bića pokreta, istraživanja i tjelesnog doživljaja svijeta. Ipak, tradicionalne organizacije prostora i aktivnosti često su – nenamjerno – ograničavale tu potrebu. Uz suvremeni način života i digitalizaciju svakodnevice, razina spontanog kretanja dodatno opada.
No svaka promjena zahtijeva da najprije sami sebi postavimo pitanje: koliko se djeca u mojoj skupini doista kreću? Na koji način? I sputavam li ih možda organizacijom prostora, materijala ili strukture dana?
Od teorije do prvih koraka u praksi
Teorija je važna, ali nije recept. Ona daje smjer, razumijevanje i sigurnost, no prava promjena događa se tek kada se usudimo pokušati.
Uvođenje pokreta u svakodnevni rad ne znači revoluciju preko noći. Ne traži novo i skupo okruženje. Ne traži spektakularne projekte. Traži male, promišljene korake.
Pravi znak uspjeha nije savršeno provedena aktivnost, nego trenutak kada pokret postane prirodan dio svakodnevice.
Kada djeca spontano koriste kretanje u učenju, kada sama osmišljavaju prepreke, kombiniraju skakanje i pisanje riječi, hodaju „riječnim“ linijama po podu ili transformiraju poznate materijale u nove izazove – tada znamo da je promjena zaživjela.
Jednako tako, uspjeh se vidi kada odgojitelj u planiranju više ne odvaja „aktivnosti kretanja“ od ostalih aktivnosti. Pokret postaje alat, sredstvo, podrška i dio kulture skupine.
Uloga refleksije i zajednice
Kontinuirana refleksija ključna je za održavanje promjene. Razgovor s kolegama, stručnim timom, djecom i vanjskim stručnjacima omogućuje realan uvid u praksu. Refleksija pomaže i u trenucima sumnje i u trenucima euforije.
Promjena nikada nije individualni čin. Ona zahvaća cijelu ustanovu, a posredno i obitelj. Kada djeca počnu poticati roditelje na više kretanja, zajedničke šetnje i aktivno provođenje vremena – jasno je da se kultura mijenja.
Rani i predškolski odgoj produžena je ruka obitelji. Integracija pokreta u vrtiću može imati dugoročne učinke na stil života čitave zajednice.
Zainteresirani ste za ovo predavanje i Riznicu Znanja? Javite nam se na info@mlijecnizub.hr
