U današnje vrijeme u vrtićima sve se češće naglasak stavlja na organizirane aktivnosti i usvajanje akademskih vještina. Djeca već od najranije dobi sudjeluju u igrama i zadacima koje odgojitelji planiraju s ciljem razvoja jezika, matematike, razvoja logike, grafomotorike, itd. Takve vođene igre imaju svoje mjesto i vrijednost i vrlo su važne, no pritom se ponekad zaboravlja na nešto jednako važno – slobodnu igru.
Slobodna igra često se doživljava kao „Pusti ih, nek’ se sami igraju“. Na prvi pogled može izgledati neozbiljno ili manje korisno od strukturiranih zadataka. Međutim, upravo ta vrsta igre – u kojoj dijete samo bira ili kreira sadržaj, pravila i tijek aktivnosti – temelj je cjelovitog razvoja. Slobodna igra nije “gubljenje vremena”, već dragocjena prilika za učenje i razvoj. Kada djetetu damo prostor da istražuje svijet na svoj način, učimo ga samostalnosti, stvaralaštvu i otpornosti – vještinama koje će mu trebati cijeli život.
Slobodnu igru često uspoređujem s hobijima odraslih. Kada odrasla osoba izabere svoj hobi – bilo da je to vrtlarenje, slikanje, sport ili čitanje – ona to radi zato što u tome uživa, zato što joj donosi zadovoljstvo i upravo ono što joj u tom trenutku treba. Nitko je ne prisiljava niti joj diktira pravila; ona sama određuje tempo, način i svrhu aktivnosti.
Na isti način djeca kroz slobodnu igru biraju ono što im je privlačno i potrebno. Nekad je to mirna igra slaganja puzzli, a drugi put energično trčanje ili zamišljena avantura u kojoj stolica postaje raketa. Upravo ta sloboda izbora omogućava djeci da razvijaju vlastite interese, osnažuju osjećaj kompetencije i grade unutarnju motivaciju.
Slobodna igra potiče unutarnju motivaciju i emocionalni razvoj
Često čujemo pritužbe odraslih da djeca „nemaju unutarnju motivaciju“ ili da su „emocionalno nezrela“. Međutim, vrijedi se zapitati koliko im uopće dajemo prostora da tu motivaciju razviju. Kada djeci stalno diktiramo što trebaju raditi, kako se trebaju igrati ili što trebaju naučiti, ona uče da je vanjski poticaj važniji od vlastitog interesa. Na taj način polako gube osjećaj da nešto rade zato što to žele, nego zato što to „moraju“.
Slobodna igra upravo tu donosi ravnotežu. U slobodnoj igri dijete bira aktivnost koja ga veseli, istražuje je na svoj način i u svom ritmu. To stvara snažan osjećaj unutarnje motivacije – dijete se igra jer to želi, a ne zato što mu je netko rekao. Istovremeno, kroz takvu igru djeca uče kako regulirati emocije, kako se nositi s frustracijom kada nešto ne ide po planu, ali i kako ustrajati do cilja. Upravo te male svakodnevne lekcije čine osnovu emocionalne zrelosti koju toliko želimo vidjeti kod djece.
Kako slobodna igra utječe na razvoj djece?
Razvoj kognitivnih vještina
Kroz slobodnu igru djeca razvijaju maštu, uče rješavati probleme i kritički razmišljati. Kada grade toranj od kocaka ili izmišljaju pravila igre, oni zapravo istražuju logiku, matematiku, fiziku i društvene odnose – na način koji im je blizak i razumljiv.
Socijalne i emocionalne vještine
U igri s drugom djecom, uče se pregovarati, dijeliti, čekati red i nositi se s razočaranjem kada stvari ne idu po planu. Slobodna igra daje im priliku da isprobaju različite uloge, izraze emocije i pronađu način kako se nositi s njima u sigurnom okruženju.
Tjelesni razvoj
Kretanje je prirodni dio igre. Bilo da skaču, trče, penju se ili plešu, djeca kroz slobodnu igru razvijaju motoriku, koordinaciju i osjećaj za prostor. Uz to, igra na otvorenom jača imunitet i povezuje ih s prirodom.
Zašto je važno da odrasli ne “preuzmu” igru
Odrasli često imaju potrebu usmjeravati ili predlagati što bi dijete moglo raditi. No prava vrijednost slobodne igre dolazi kada odrasli zauzmu ulogu promatrača i podrške, a ne vođe. Dijete tada osjeća autonomiju i sigurnost da istražuje na svoj način.
Uloga odgojitelja u slobodnoj igri - pažljivi promatrač
Iako slobodna igra podrazumijeva dječji izbor i inicijativu, to ne znači da odgojitelj u tom procesu nema važnu ulogu. Naprotiv – uloga odgojitelja u slobodnoj igri je biti pažljiv promatrač.
Igra nije samo djetetova potreba – ona je put kojim i odrasli uče, stvaraju i rastu. Igrajte se!
Promatranje u slobodnoj igri jedno je od vrlo važnih profesionalnih alata odgojitelja. Ono nije pasivno gledanje, nego aktivan proces u kojem odgojitelj prikuplja dragocjene informacije o dječjim interesima, razini razvoja, socijalnim odnosima i emocionalnim potrebama.
Za razliku od vođenih aktivnosti, gdje djeca često rade ono što je planirano, u slobodnoj igri se otkrivaju njihovi autentični izbori i načini razmišljanja.
Odgojitelj koji promatra može npr. prepoznati:
- koja djeca vole preuzimati uloge vođe, a koja se radije povlače,
- kako se razvijaju prijateljstva i rješavaju sukobi,
- kakvu ulogu imaju emocije u igri,
- što djecu najviše motivira i pokreće.
Takve spoznaje odgojitelju omogućuju da bolje razumije dijete i da osmišljava poticaje koji proizlaze iz stvarnih potreba, a ne samo iz unaprijed postavljenog plana rada.
Slobodna i/ili vođena igra?
Vođena i slobodna igra nisu suprotnosti, već se nadopunjuju. Dok vođena igra pomaže djeci u usvajanju novih znanja i vještina kroz strukturirane aktivnosti, slobodna igra im daje prostor za samostalno istraživanje, izražavanje i razvoj unutarnje motivacije. Obje su jednako važne i potrebne djetetu – samo imaju različite ciljeve i zajedno čine ravnotežu koja podupire cjelovit razvoj djeteta.
Tablica usporedbe slobodne i vođene igre:
| Slobodna igra |
Vođena igra |
| Dijete samo bira aktivnost, pravila i trajanje igre |
Odrasli određuju aktivnost i vode igru |
| Nema unaprijed zadanog cilja – učenje je spontano |
Postoji jasan cilj ili ishodi učenja |
| Razvija kreativnost, maštu, samostalnost i inicijativu |
Razvija specifične vještine (npr. pamćenje, motoriku, suradnju) |
| Odrasli su promatrači i podrška |
Odrasli su voditelji i usmjerivači |
| Primjer: dijete odluči da stolice postaju “vlak” i poziva prijatelje da se ukrcaju |
Primjer: odgojitelj vodi igru memorije kako bi poticao koncentraciju i pamćenje |
| Naglasak na slobodi i procesu |
Naglasak na cilju i ishodu |
Literatura kojom sam se koristila i svakako je preporučam:
Blanuša Trošelj, D., & Srića, S. (2014). TV-sadržaji i slobodna igra djece u vrtiću. Hrvatski časopis za odgoj i obrazovanje, 16(sp. izd. 1), 163–175
Palić, B. (2017). Dječja igra kao temelj konstrukcije znanja. U M. Đurić (Ur.), Pravo djeteta na odgoj i obrazovanje (str. 253–262). Osijek: Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera.
Važnost igre na djetetov razvoj. (2021). Život i škola: časopis za teoriju i praksu odgoja i obrazovanja, 67(2), 255–267.
Školski portal. Slobodna ili nestrukturirana igra. Preuzeto 1. rujna 2025., skolskiportal.hr
Autorica: Lana Kihas Pranjić
