Preporuka slikovnice: Jeste li spremni zaviriti u Jagin lonac?

Na posljednjem Interliberu održana je promocija slikovnice Nataše Jukić koja nas je odvela na put slavenske mitologije i upoznala s glavnom junakinjom Jagom, te vilama Bugom, Danicom i Ladom. Iskoristili smo priliku da porazgovaramo s autoricom i otkrijemo kreativni put do nastanka ove slikovnice.

Kako se rodila ideja o Jaginom loncu? Koliko se dugo kuhala? 

Vjerujem kako su se sve naše ideje rodile paralelno s nama. I da ih nosimo negdje duboko u sebi dok nismo dovoljno hrabri ili dovoljno mudri pustiti ih da zažive. O Jagi sam kroz ovaj nespecifičan kontekst razmišljala oduvijek. Nisam pristalica serviranog mraka, slutim svjetlo koje se krije iza tame. Inače ne volim dugo kuhati, ali s Jagom sam zaista bila jako strpljiva. Sve poruke koje sam htjela provući, sve slojeve koje je valjalo prikazati, a ne ih servirati očito, zahtijevalo je vremena. Poštovala sam taj proces. Ako bih to stvaranje morala staviti u vremenski okvir, mogla bih reći da se Jaga rađala kroz sva godišnja doba.

S lakoćom pišete jezikom koji nalikuje onom iz davnih vremena, u skladu s temom. Odvede li vas to u neku dalju prošlost?

Najveći kompliment autoru je kad vam kažu da je vaše pismo prepoznatljivo, neukalupljeno i nije nalik nijednom drugom. Vjerujem da su moje unutarnje postavke kalibrirane s tim nekim davnim vremenima, stoga mi jezik dolazi prirodno. Volim pisati i u aoristu, baš zbog nostalgije koju sa sobom vuče. Jezikom se ne igram svjesno, ne kalkuliram s tim, radi se o prirodnom procesu sukladnom s nastankom neke priče. Jaga je svevremenska, ona je bila, ona jest i uvijek će biti. Njezino vrijeme je uvijek. A ako me pitate odvede li pisanje i mene u ta davna vremena, iskrena ću biti i priznati da sam više tamo, nego ovdje. Dar je i blagoslov povremeno moći preuokviriti stvarnost.

S kojim se likom najbolje možete povezati i usporediti?

Apsolutno s Jagom. Možda zbog zrelosti mojih godina lakše osjećam i razumijem mijene ljudske prirode, duše i naravi. Možda, kako sam ranije rekla, jer volim grebati tamu do svjetla. Jaga je kompleksna, višeslojna, nedokučiva na prvu, a istovremeno snažna i odvažna. Pa ipak, uz sve navedeno, ona je krajnje jednostavna. Oslobođena taštine i trivijalnih vrednota. Ljudi su ti koji projiciraju druge iz vlastitih umnih mapa i čine ih teritorijem za osvajanje i prilagođavanje na vlastite postavke življenja. A valja nam samo koristiti onaj vid iza vida, ono ljudsko, duboko, kako bismo se ogledali u drugima.  

Kako je došlo do toga da se lik Jage doživljavao potpuno drugačije od ovoga kako piše u Jaginom loncu? Jesu li tome pogodovali različiti izvori o tom liku?

Dugi niz godina izučavam mitologije. Najviše me zainteresirala slavenska mitologija, osjećam je opipljivom i bliskom. Kroz bilo koji od poznatih mitoloških pravaca provlače se likovi žena ovijenih tamom. Prijetećih, zlokobnih, jezom i užasima okarakteriziranih. Vještice, reklo bi se u narodu. No, vještice su bile tek vješte žene i kao takve sijale su strah među neukima svojom mudrošću, znanjem i intuicijom koju su slijedile. Nije ih vodio strah. Jagu od djetinjstva nisam doživljavala kao da je negativan lik, slutila sam blago ispod same površnosti ideološki prikazanog lika. Imala sam je potrebu razodjenuti u svjetlo koje nosi kroz vrijeme. Ona je to zaslužila. 

Na koji način djeca mogu razumjeti ovu priču, a kako će je shvatiti odrasli?

Svako razumijevanje paralela je osobnom stupnju razvoja pojedinca. Bilo kognitivnog, bilo duhovnog. Djeca su blagoslovljena neukalupljenošću, slobodom poimanja i stvarnosti i bajki na sebi svojstvene načine. Ne smijemo se u to petljati. Vjerujem da će svako dijete iz Jaginog lonca uzeti ono što mu je najpotrebnije. I sigurna sam kako će priču razumjeti upravo na onaj način na koji je baš oni trebaju razumjeti. Oni najmlađi uvidjet će neke jednostavnije poruke, oni stariji zaronit će dublje i otvoriti mnoga pitanja, što nam daje izvrsnu priliku za razgovore o slojevitosti ljudskih karaktera i nježnosti naših duša.

Vile su prikazane na pomalo negativan način, no ostavljeno im je mjesta da se promijene... Tko su te vile u modernom svijetu i ispada li da se neki ljudi ne žele mijenjati nipošto, te da će tek rijetki razmisliti o svojim postupcima?

Svakome treba ostaviti mjesta za promjenu, dati priliku da se pokaže onakvim kakav jest. Živimo u vrijeme krnjih ideala, ne treba bježati od te činjenice. Djeca su tu posebno prijemčiva, zato mi naoko odrasli moramo biti bedemi. Obrane. Filteri. Bajke su nježan kanal za provući važne teme u razgovorima s djecom. Radeći u školi deset godina svjedočila sam kroničnoj anomaliji među djecom – nedostatku empatije. Od toga sve kreće. I tu imamo najviše posla. Nastavno na vaše pitanje – hoće li tek rijetki razmisliti o svojim pitanjima – da. Nisam utopist po tom pitanju, vrlo sam realna. Ali, to je tako jer drugačije nisu naučili. Uvijek su odrasli oni koji zabrljaju. Djeca kopiraju.

Koje biste poruke iz ove priče izvukli kao najvažnije?

Ne bih se usudila izvlačiti najvažnije poruke. Ne volim biti direktno sugestivna. Sama ideja da sam iz mraka istkala svjetlo – poruka je. Jagin lonac slojevita je priča, o svima nama. Ispletena je od niti empatije, taštine, zavisti, ljudskih osobina… od oprosta i razumijevanja, od snage i ljubavi, od straha i pobjede. I, dakako, od prstohvata čarolije. Poetska je to alegorija o unutarnjoj potrazi za istinom.

Imate li i vi neki svoj posebni "lonac" koji vam pomaže u postizanju čarolije? Imamo li ga svi mi?

Itekako. Bez Jaginog lonca i one čarolije na njegovom dnu nema puta naprijed. Oni koju su je već pročitali, razumjet će o čemu govorim. Svakog se dana podsjetim njezinih riječi: „Ništa nećeš naći što već u sebi nemaš.“  Veseli me činjenica osobne odgovornosti. Želim vjerovati da svi imamo ta mjesta za ogledati se. Ako ne, veseli me što vas mogu uputiti na putovanje prema Jaginom loncu. Sigurno ćete se vratiti kao bolji ljudi. Jaga ima tu moć, ja sam samo kanal niz čije se prste spustila kao svjetlo u ovaj svijet.

Čitanje djeci i prilagodba

Slikovnicu možete čitati djeci već od njihove četvrte godine, prilagođavajući po potrebi pojedine rečenice njihovom uzrastu i provjeravajući razumijevanje. Objasnite im manje poznate riječi, pitajte ih za mišljenje, neka se i sami zamisle u poziciji pojedinih likova i razmisle kako bi se osjećali na njihovom mjestu.

Neka vam sami objasne kako su doživjeli Jagu, a kako ostale vile? Bi li oni postupili drugačije? Slikovnicu je jednako bajkovito kao što je i napisana, ilustrirao talentirani umjetnik Ivan Stanišić i oživio likove na najljepši mogući način.

Razgovarala: Ivančica Tarade, mindfulness trenerica, edukatorica i mama dviju kćeri