
Kako u današnjem svijetu (p)ostati autentičan odgojitelj
U novom edukativnom predavanju Online pedagoške akademije Profesionalni razvoj odgojitelja Petra Gotal, magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, govori o razvoju profesionalizma, implicitnoj pedagogiji i važnosti cjeloživotnog učenja odgojitelja.
Profesionalizam se mijenjao kroz razdoblja pa je tako prije moderne odnos odgojitelja i djeteta bio je vrlo deterministički, od djeteta se očekivala poslušnost bez propitkivanja. U razdoblju moderne, uloga se pomalo mijenjala, iako je još uvijek uloga odgojitelja bila pasivna. U skladu s globalizacijom došlo je do shvaćanja da je znanje i obrazovanje odgojitelja jako važno. Postmoderna, odnosno današnje vrijeme je vrijeme kada se odgojitelj definira kao kritički profesionalac koji je autonoman, koji je sposoban kritički promišljati i konstruirati znanja zajedno s djetetom.
Vidljivo je da je od pedesetih godina u Hrvatskoj, kada je postojala samo srednja škola za odgojitelje, došlo do određenog napretka. Od 2009. godine postoji koncept 3 + 2, odnosno preddiplomski studij za odgojitelje koji traje 3 godine i nakon kojeg postoji mogućnost završetka i diplomskog sveučilišnog studija. Vrijedi spomenuti da i nakon diplomskog studija odgojiteljima je danas pružena mogućnost da se i dalje formalno obrazuju i da nastave studije u obliku specijalističkih ili doktorskih postdiplomskih studija.
Implicitna pedagogija
U implicitne teorije odgojitelja spadaju uvjerenja, stavovi, ponašanja i vrijednosti. Ono u što vjerujemo, stavove koje njegujemo i vrijednosti koje imamo, značajno će utjecati na ono kako se ponašamo i što radimo.
Uvjerenja mogu biti ograničavajuća i podržavajuća, a ovisno o tome kakva uvjerenja njegujemo, takva ponašanja ćemo i imati. Ograničavajuća uvjerenja ograničavaju nas u razvijanju naših sposobnosti u kontekstu profesionalnog razvoja, možda ćemo smatrati da za nešto nismo sposobni i da nam nešto ne ide. Ako njegujemo podržavajuća uvjerenja, onda njegujemo i tu svijest da u nečemu nisam dobar, ali imam sposobnost i mogu to naučiti, osvijestio sam to i mogu razlučiti što mi je na tom putu potrebno.
„Odgojitelj je poput arhitekta ličnosti djeteta, pomažući mu izgraditi temelje za budućnost.“ E. Erikson
Ovisno o tome koji sustav vrijednosti nosimo sa sobom, koje sustave i mišljenja imamo, to će se sve manifestirati u našem ponašanju. Odgojitelj je arhitekt ličnosti djeteta, a u samoj toj terminologiji jasno se ističe važnost odgojitelja koji gradi temelje za budućnost.
U profesionalnom razvoju odgojitelja moramo biti svjesni da uz profesionalni razvoj postoji i onaj osobni. To su određene karakteristike ličnosti koje bi odgojitelj trebao imati, a koje su također iznimno važne u ovoj profesiji. Profesionalne komponente su: obrazovanje i stručnost, istraživanje, suradnja i mentorstvo, refleksivna praksa i praktično iskustvo. Osobne komponente su fleksibilnost, emocionalna inteligencija, empatija, socijalne vještine/komunikacija te kritičko razmišljanje.
Kompetentan odgojitelj:
1. Preispituje vlastite vrijednosti, stavove i uvjerenja.
2. Kritički promišlja.
3. Novim spoznajama gradi teoriju.
4. Kreira autentičnu odgojno-obrazovnu praksu.
5. Istražuje praksu.
6. Preuzima odgovornost za vlastiti profesionalni razvoj.
Organizacijski čimbenici koji utječu na profesionalni razvoj odgojitelja
Na profesionalni razvoj odgojitelja izravno utječe kultura ustanove, vođenje ustanove, zatim motivacija koja je iznimno važan faktor, te autonomija odgojitelja. U kontekstu profesionalnog razvoja težimo da budemo autonomni profesionalci koji zapravo motivirano djeluju iz intrizične motivacije u jednoj suradničkoj ustanovi u sklopu koje mogu napredovati i razvijati svoje kompetencije.
Organizacijska kultura ustanove može biti pozitivna ili negativna. Može podržavati profesionalno učenje odgojitelja, ali ga može i podrivati. Kultura koja podržava profesionalni razvoj i učenje zauzima individualni pristup. U planiranju profesionalnog razvoja to konkretno znači da i ravnatelj i stručna služba donekle mogu imati individualan uvid u odgojitelje i u njihove interese te im na takav način pružiti podršku u njihovom kontinuiranom razvoju.
Informalno učenje također je vrlo važan faktor, a odnosi se na svakodnevno iskustvo i spontane situacije koje doprinose profesionalnom razvoju odgojitelja. Ovo učenje često proizlazi iz interakcija s djecom i opažanja njihovog razvoja. Razlika između formalnog i informalnog učenja je u tome što formalno učenje ima zadanu strukturu i raspored, vođeno je od strane edukatora, uključuje procjenu, rutinsko je i unaprijed zadano kurikulumom. Informalno se učenje provodi spontano, vođeno je potrebom i znatiželjom, bez procjene, samousmjeravajuće je i provodi se na zahtjev.
Informalne aktivnosti učenja:
1. Čitanje, proučavanje, istraživanje
2. Eksperimentiranje
3. Reflektiranje
4. Suradnja
Navedeno predavanje dio je 3. modula „Dokumentiranje odgojno-obrazovnog rada“ koje sadrži još mnogo edukativnih sadržaja. Ako još uvijek niste polaznik Mliječni Zub Online pedagoške akademije, javite nam se za više informacija na info@mlijecnizub.hr.