U jednoj dalekoj zemlji, stari kralj koji je bio bez nasljednika, sazvao je svoja tri najbolja savjetnika i pitao da mu predlože tri kandidata između svih ljudi u kraljevstvu koji bi ga mogli zamijeniti kada umre. Dao im je svakome po mjesec dana da pronađu svog idealnog kandidata. Kada je nakon mjesec dana svaki od njih došao pred kralja sa svojim predstavnikom, kralj im je održao sljedeći govor:
“Dat ću svakome od vas po jedno sjeme. To je vrlo posebno sjeme. Želim da ga posadite i zalijevate i da se ponovno okupimo za godinu dana kako bismo vidjeli što ste učinili s njim. Tada ću odlučiti tko će biti moj nasljednik.”
Kada je jedan od njih, Wang Wei, stigao kući podijelio je sa ženom kraljevo razmišljanje i oni odlučiše zajedno njegovati sjeme iz kojega će niknuti biljka. Pronašli su lijepu teglu, stavili gnojivo, uzeli termometar, pročitali nekoliko knjiga o njegovanju biljaka i živjeli u ritmu novosti iz tegle. Svakoga su dana zalijevali zemlju i nestrpljivo iščekivali da nešto iznikne. Nakon 20-tak dana, kod Wang Wei-ja se ništa nije događalo. Nazvao ga je kraljev savjetnik koji ga je odabrao i rekao mu da drugi savjetnici pričaju kralju kako se biljke njihovog predstavnika razvijaju i rastu.
Obojica su sjedila zabrinuto, ali se ništa nije događalo. Prošlo je više od mjesec dana i još uvijek ništa dogodilo. Sada su drugi savjetnici već naveliko raspravljali o biljkama. Na zajedničkim ručkovima razmjenjivale su se praktične ideje o brzom rastu i Wang Wei je shvatio kako jedino kod njega nema ničega i da je jedino on neuspješan. Ni šest mjeseci kasnije ništa nije niknulo u njegovoj tegli. Počeo je vjerovati kako je u nečemu pogriješio. Možda previše vode ili loše gnojivo ili, pak, nešto drugo, što nije mogao objasniti. Znao je da je učinio najbolje što je mogao i bilo mu je žao što je bez rezultata.
Godina je uskoro došla kraju i potencijalni nasljednici su se sa svojim biljkama ponovno okupili oko kralja sa svojim savjetnicima. Wang Wei je rekao ženi da neće nositi praznu teglu, ali ga je ona, ipak, uspjela na to nagovoriti, rekavši mu neka pošteno kaže što se dogodilo. Osjećao je mučninu i probadajuću bol u trbuhu.
Ovo će, slutio je, biti za njega najneugodniji trenutak u životu. Bio je čvrsto uvjeren kako ništa nije pogrešno učinio. Unio je svoju praznu teglu u sobu za sastanke. Ugledao je na stolu različite, pažljivo odnjegovane biljke. Sve su bile prelijepe, neodoljivo privlačne u svojoj bujnosti. Stavio je, uz podsmijeh dvojica protukandidata i njihovih savjetnika, svoju praznu teglu na pod. Osjećao se kao da je potpuno podbacio. Kada je kralj stigao, pogledom je preletio preko svih biljaka i pozdravio potencijalne nasljednike. Wang Wei je pokušao biti što dalje od njega kako ne bi susreo njegov pogled.
“Kako ste ih samo lijepo odnjegovali!” – počeo je govoriti kralj. “Vidim da mi neće biti jednostavno pronaći nasljednika…” I, u tom je času spazio praznu teglu. Zatražio je od najbližeg savjetnika da ju donese i dovede vlasnika naprijed. Wang Wei je protrnuo, očekivao je bičevanje ili neku drugu kaznu primjerenu uvredi kralja. Kad je istupio, kralj ga je upitao što se to dogodilo s njegovom sjemenkom? I Wang Wei mu je sve, iskreno i pošteno, ispričao. Kralj zatraži od svih da sjednu – osim Wang Wei-ja.
Pogledao ih je i rekao:
“ Wang Wei, veoma sam ponosan na tebe… Dragi svi, imate pred sobom mog nasljednika!”
Svima je to izgledalo, gotovo nestvarno, posebice Wang Wei-ju. “Pa… kako je to moguće? Moja tegla je prazna…” – mucao je zbunjeno. Stari kralj pojasni: “Prije godinu dana sam svakome od vas dao sjeme iz kojeg ne može ništa niknuti, bilo je mrtvo, sterilno. Svaki od vas, kada je vidio da ništa ne raste, odlučio ga je zamijeniti zdravim sjemenom. Svaki od vas – osim Wang Wei-ja. Svi ste mi donijeli biljke i cvijeće od vašega sjemena, a ne od moga. Jedino je Wang Wei ponosno prihvatio neuspjeh i imao dovoljno hrabrosti i poštenja da mi donese praznu teglu. Vi ste svi tražili uspjeh – pod svaku cijenu, a Wang Wei-ju je njegovo poštenje bilo važnije od uspjeha. Zbog toga je od ovog trenutka on novi kralj.”
Morate znati tko ste, a što drugi kažu – manje je važno
Što nas između ostalog uči ova mudra priča? Priča o krajnjem uspjehu koji je krenuo kao promašaj. Kao neuspjeh koji se ponavljao iznova i iznova. Ponekad kažu da je pametno poslušati savjet drugih. Ponekad je opet bolje ostati dosljedan i vjeran sebi, pogotovo ako smo uvjereni da znamo što nam je činiti.
S druge strane, rijetko kad ćemo u životu biti 100% sigurni u ishod neke naše „ideje“, no preuzimanjem rizika „vjere u sebe“ mi preuzimamo odgovornost za svoj (ne)uspjeh. U životu je često potrebno više vjerovati samome sebi, a to je nešto što rijetko radimo. Ostvarujemo ono što drugi žele od nas. Vjerujemo da drugi znaju bolje. Više se trudimo ugoditi drugim ljudima svojim ponašanjem, nego ostati sami sa svojom odlukom i vjerovati sebi. Vjerujemo da će drugi preuzeti krivicu kada nešto ne uspijemo. Ako ne krivicu, onda da će nam barem pružiti bezuvjetnu podršku, pa ipak smo ih slušali. I u konačnici često ostanemo razočarani.
Razočarani što nismo dobili podršku drugih kad nam je trebala, a s vremenom postajemo sve više razočarani jer nismo vjerovali sebi. Jer smo sami sebe izdali. A to boli. Tu ne pomaže flaster. Dobra vijest je što nije kasno. Bez obzira koliko vremena smo proveli očekivajući od drugih da vode naš život i donose odluke umjesto nas, danas je novi dan. Danas probajte malo više vjerovati sebi. Sutra malo više. Pa još malo više… Naš život dobiva stvarnu vrijednost tek kada se usudimo prihvatiti svoj poziv — svoju jedinstvenu misiju i živjeti ju unatoč svim teškoćama i sumnjama. Životni smisao nije nagrada za uspjeh, nego razlog zbog kojeg vrijedi ići naprijed, svaki dan iznova.
Dok god tražite od drugih da vrednuju ono što jeste, tražeći njihova odobrenja, na putu ste u katastrofu. Morate biti cijeli i ostvareni u samima sebi. Nitko vam to ne može dati. Morate znati tko ste, a što drugi kažu – manje je važno. (Nic SHEFF)
Vaš Matej Čuljak
