Nakon više od 15 godina traganja i putovanja mladi učenik se vratio u hram svojem učitelju. Učitelju, nakon toliko godina truda, rada, meditacije, molitvi, zazivanja Boga… još uvijek nisam našao smisao života - počne se jadati učenik svojem učitelju. Jesi li dobro tražio? - upita ga učitelj. Učinio sam sve što ste rekli i kako ste me uputili. Molim vas pomozite mi - tužno i na rubu plača kaže učenik. Evo ti ogledalo. Uzmi ga i vrati se ovdje za tri dana. Razočarani učenik ode u svoje odaje. Očekivao je od učitelja neki savjet, a dobio je samo staro i prljavo ogledalo. Nakon tri dana učenik se vrati svojem učitelju. Prema tvojem izgledu lica vidim da nema nikakvih promjena - kaže učitelj. Kako to vidite učitelju? Na tvojem licu nema blaženstva, samo tuga. Da, na žalost u pravu ste.
Ispričat ću ti jednu priču. Slušaj je dobro. Živjela jednom jedna riba duboko u oceanu. Cijeli život je tražila vodu. Od rođenja je slušala mitove i legende o čudesnom svijetu ispunjenom vodom koja sačinjava život. Ona je htjela spoznati sami izvor života, a time i smisao postojanja. Ribe koje su slovile kao pametne tvrdile su da su to samo puka vjerovanja, teorije i bajke. Potraga ribe nikada nije dala rezultata. Umrla je ne spoznavši gdje je i što je voda - izvor života. Vidiš dragi moj, često od šume ne vidimo drvo. Slijepi smo za stvari koje su nam pred nosom - zaključio je mudro učitelj.
Godinama tragamo, lutamo, učimo tehnike, izgovaramo molitve, tražimo odgovore izvan sebe. Vjerujemo da će smisao doći kroz neko veliko otkriće, posebnu spoznaju, unutarnju eksploziju blaženstva. Obilazimo cijeli svijet okolo-naokolo kako bismo pokušali pronaći dijelove nas samih za koje nam se čini da nam nedostaju. Ipak, nakon dugog traganja, dolazimo do točke tišine. Do točke u kojoj se nema više što naučiti – jer već puno toga znamo, samo nikako ne uspijevamo to naučeno povezati s vlastitim životom. Situacija slična onoj kada imamo sve sastojke za tortu spremne, samo nikako da ih „povežemo“ u tortu. Zašto? Zato što treba naučeno primijeniti u praksi, treba se odvažiti i krenuti, pratiti recept.
Smisao je već tu, u nama - na nama je da ga otkrijemo
S druge strane, život nema „recept“, ali ima situacije koje smo pozvani rješavati. U stvarnom životu su to situacije bijega od stresnih obiteljskih odnosa u kojima smo odrastali, od roditelja koji su se najviše bavili sami sobom, a mi djeca smo uvijek imali osjećaj da im smetamo. Ili bježimo od neke bivše veze iz koje smo izašli povrijeđeni i sami sebi se čudimo kako nismo prepoznali ono na što nas prijatelji godinama upozoravaju. Ponekad jednostavno bježimo od svoje prošlosti i neuspjeha koji nas proganjaju. Ponašamo se poput ribe koja je čitav život provela tražeći vodu, iako je cijelo vrijeme bila uronjena u nju – tako i mi tragamo za smislom, nesvjesni da je on već tu, a na nama je da ga otkrijemo.
Smisao se također može razlikovati od situacije do situacije, od naše jedne životne faze, do druge. Jer kako život prolazi mi ne ostajemo isti. Mi se mijenjamo jer život to od nas traži, a trebali bismo i mi sami raditi na svojim promjenama voljno. Često je sve što nam treba novi pogled. Ogledalo koje učitelj daje učeniku nije čarobni predmet. Ono je podsjetnik: Ne traži smisao života izvan sebe samoga. Smisao života moramo otkriti uzimajući u obzir i svoju prošlost i svoju sadašnjost i svoju budućnost. Smisao je ovdje i sada, on je razlog zbog kojeg ujutro ustajemo i kad nam se ne da. Kada radimo danas nešto što osjećamo da treba, kako bi sutra živjeli na način na koji želimo. Kao kad se gledamo u ogledalo i vidimo bore. Neke su od smijanja, neke su od velike brige, neke od neprospavanih noći dok smo nunali i bedinali djecu ili radili neki bitan projekt za posao, ali sve skupa formiraju naše lice koje je često prva stvar koju ljudi ugledaju na nama.
AHA trenutak unutarnje spoznaje
Kad nas drugi pogledaju i vide naše lice, veliku ulogu u tome kako će nas drugi doživjeti ima hoćemo li im se osmjehnuti. Taj osmjeh ne znači da je u našem životu sve divno i krasno. Osmjeh često predstavlja znak životne borbe u kojoj se trenutačno nalazimo, ali ne odustajemo. Znak je hrabrosti i psihološke otpornosti. Znamo što nas čeka i idemo u tu životnu borbu vjerujući u sebe. Tada nam može biti na pomoć i jedan psihološki fenomen zvan "Aha" iskustvo. To je onaj iznenadni, često snažan trenutak unutarnjeg uvida ili spoznaje, kada odjednom razumijemo nešto što prije nismo mogli povezati. To je trenutak kad nam se "upali lampica" – kada sve "sjedne na svoje mjesto", često bez prethodnog logičkog objašnjenja. "Aha" trenutak može biti naša spoznaja životnog smisla – uvida koji se ne postiže naporom volje, već otvaranjem prema životu, izlazeći iz životne sjene u kojoj se trenutačno nalazimo skriveni od svih i svega. Ponekad je najveće otkriće upravo ono koje nam je cijelo vrijeme bilo pred očima. Naša vlastita odgovornost prema ostvarivanju smisla vlastitog života.
"Kada više ne možemo promijeniti situaciju, izazvani smo da promijenimo sebe."
(Viktor E. Frankl)
Autor: Matej Čuljak, vaš psiholog
