Početak nove pedagoške godine uvijek u sebi nosi nešto posebno. Nakon turbulentnog ljetnog spajanja objekata i grupa, kada prvenstveno roditelji, a ponekad i odgojitelji ne znaju što ih čeka početkom svakog tjedna, sada ulazimo u razdoblje povratka u matične objekte i nove skupine. Vraćaju nam se poznata lica, upoznajemo možda i nove mališane koji su se na ljetnom roku upisali i ponovno se pokreće svakodnevni ritam odgojne skupine. Premda nam se ponekad može činiti da se samo vraćamo onome što već dobro poznajemo, svaka nova pedagoška godina zapravo je prilika za novi početak.
Djeca ne rastu samo tako što postaju starija. Često nas i sama djeca iznenade kada se vrate s ljetnih praznika, pa vidimo kako su neki porasli, promijenili se, naučili se oblačiti i obuvati, skinuli se iz pelena i slično. Njihov razvoj nije određen samo brojem svjećica na rođendanskoj torti, već i razvojem znatiželje, koja je usko vezano za razvoj intelekta. To često vidimo kod predškolaraca, kada počinju postavljati nova pitanja, povezivati iskustva, razumijevati odnose, rješavati probleme, prepoznavati vlastite osjećaje i postupno otkrivati svoje snage.
Poseban doživljaj imaju odgojitelji koji su do neki dan vodili predškolarce i sad kad su oni otišli u školu, prirodno je da ostaju bez grupe. Tada često kreću razna pitanja prema ravnatelju i stručnom timu, koji tada moraju balansirati i procijeniti ostaje li isti par odgojitelja skupa ili je bolje da ih se razdvoji. Ravnatelj procjenjuje koliko je dobro za djecu da taj odgojiteljski par ostane zajedno; roditelji često pišu razne e-mailove podrške i popunjavaju ankete zadovoljstva, no u konačnici ravnatelj i stručni tim se moraju voditi objektivnom procjenom hoće li taj par odgojitelja ostati zajedno skupa „do škole“.
(Pre)velika očekivanja roditelja
Neki od problema na početku pedagoške godine mogu biti roditelji koji očekuju da će kroz nekoliko dana njihov jasličarac već ostati cijeli dan u vrtiću, a grupa još nije formirana do kraja. Tu odgojitelji moraju balansirati između roditelja koji možda nije sačuvao dovoljno godišnjeg odmora i sada je „na sto muka“, dok se s druge strane prvih 2 do 3 tjedna grupa tek uhodava i svima nam je jasno da što prilagodba ide polaganije, to će se djeca lakše prilagoditi.
Još jedan od izazova u već postojećim grupama može biti dolazak djeteta s teškoćama u razvoju, kada se cijela grupa treba prilagoditi novim roditeljima i novim uvjetima rada. Tada je bitno da odgojitelji dobro organiziraju prvi roditeljski sastanak na kojem će upoznati „stare“ i „nove“ roditelje i objasniti da novo dijete koje je došlo u grupu ima određene potrebe. Tada su i roditelji mirniji jer su upoznati na vrijeme s djetetom koje je došlo i stignu pripremiti svoju djecu za određene nekarakteristična ponašanja koje novo dijete ima.
Često se tu dogodi „šum“ u komunikaciji, kada novo dijete u grupi već ima par situacija, pa se tek onda organizira roditeljski sastanak. Ako tome dodamo da su današnji roditelji skloniji pisati e-mailove nego dolaziti na sastanke, problem može biti još više izražen. Također se može dogoditi da netko od „stare“ djece krene imati velike oscilacije i promjene u ponašanju.
Tada odgojitelji često zovu stručni tim u pomoć te nakon opservacije često kao psiholog zovem roditelje na razgovor. Zna se dogoditi da su se u međuvremenu roditelji razdvojili, posvađali ili rastali, ali to nisu javili odgojiteljima. Ne smatram da svaku svađu treba odmah prijavljivati odgojiteljima, ali velike stvari koje utječu na život djeteta sigurno treba prijaviti, ali ne „na vratima“. Treba zatražiti individualne konzultacije, da nakon radnog vremena roditelji mogu sjesti s odgojiteljima i u miru porazgovarati o novonastalim situacijama u obiteljskoj dinamici.
Kako se pripremiti za novi početak?
Odgojitelje povratkom na radno mjesto očekuje puno toga, što treba tijekom rujna dovesti u neki normalan ritam i to zna biti jako izazovno. Dodatan problem može također biti i nova kolegica s kojom nismo „kliknuli“ iz prve ili koja već ima određenu reputaciju u vrtiću. Treba također i sobu dnevnog boravka dovesti u red, jer odgojna skupina nije samo mjesto u kojem djeca provode dio dana. Ona je prostor u kojem dijete svakodnevno uči kako misliti, kako surađivati, kako pogriješiti i pokušati ponovno, kako izraziti ono što osjeća i kako razumjeti ono što se događa oko njega.
Možda je upravo u tome prava ljepota našeg posla - dok pomažemo djeci da upoznaju svijet i mi sami ga ponovno učimo gledati njihovim očima.
Jer u njihovim očima ništa nije nemoguće. Ta nada je često potrebna svima nama koji se vraćamo s godišnjih odmora, a znamo da je ljeto tek za godinu dana.
Moramo biti svjesni da i stručnim suradnicima i odgojiteljima na početku pedagoške godine također treba nekoliko dana prilagodbe, da pohvatamo sve „repove“ koji su nam ostali od kraja pedagoške godine. Zato je dobro da si ostavimo nekoliko dana prije službenog početka pedagoške godine za sređivanje sobe dnevnog boravka i završetak dokumentacije, jer nam se inače ti „repovi“ vuku još neko vrijeme i opterećuju nas te ih u žrvnju svakodnevice ne stižemo dovršiti kvalitetno.
„Nije cilj da svaka pedagoška godina bude bez problema. Cilj je da iz svake godine izađemo kao bolji odgojitelji nego što smo u nju ušli.“
Matej Čuljak
