Kao vrtićki psiholog suočavam se svake pedagoške godine sa sve većim brojem zahtjeva za odgodom od škole. Na početku bih kratko ponovio - školski obveznici su djeca koja do 1. travnja tekuće godine navršavaju 6 godina. Bez obzira išlo dijete u stariju ili mješovitu odgojnu skupinu, pravila su za svu djecu ista s obzirom na dob.
Često nam se u vrtićima događa da roditelji samo tu zadnju, predškolsku godinu, gledaju kao „pripremu“ za školu, bez obzira što im se na prvom roditeljskom sastanku pri upisu u vrtić naglasi da „priprema za školu“ kreće od jaslica. Na takav način očekujemo i od roditelja da budu aktivni sudionici odgoja vlastite djece, koji su prve osobe u djetetovom životu zadužene da mu osiguraju poticaje preko kojih će dijete zadovoljavati svoje potrebe, od hrane, igre, maženja, socijalnog kontakta do poticanja znatiželje, kreativnosti i mašte.
Tijekom godina boravka djeteta u vrtiću, roditeljima se u više navrata putem individualnih konzultacija i roditeljskih sastanaka pokazuje razvojni status djeteta u usporedbi s ostalom djecom. Često se roditelje i usmjerava da potraže pomoć izvan ustanove ukoliko za tim postoji realna potreba, gdje smo suočeni s time da roditeljima treba često naglašavati da određena ponašanja ili poteškoće koje dijete ima nisu „faza“, već ozbiljan problem s kojim se treba uhvatiti u koštac i pomoći djetetu da sustigne vršnjake, jer bi se to kasnije moglo odraziti u nekim drugim područjima.
Što dijete treba znati prije polaska u osnovnu školu?
Ono što se također počinje događati u našim vrtićima jest da roditelji predškolaraca već na početku pedagoške godine zaključuju da djetetu treba odgoda, što po meni nije odluka koja je u najboljem interesu djeteta. Djeca u godini prije polaska u školu izuzetno brzo napreduju u vještinama i sposobnostima, tako da neki ne samo da uhvate priključak za generacijom, nego je i prestignu u nekim područjima. Roditelji to često pravdaju time da će djetetu iduće godine biti dosadno, ako sada bude radilo radne listove.
Kao da su samo radni listovi priprema za školu – to se vidi da roditelji često od stabla ne vide šumu. Mnogi roditelji su u dilemi što dijete uopće treba znati prije polaska u osnovnu školu. Zadaća roditelja je da na životno praktičan način provjere djetetovo znanje, vještine, motoriku i druge parametre koji otkrivaju je li spremno za školske obveze poput ranijeg ustajanja, imena ulice i kućnog broja, broja mobitela roditelja, pronalazak sigurnog puta do škole, kome se obratiti u slučaju određene hitne situacije i slično.
Kako odgojitelji i stručni suradnici procjenjuju spremnost djeteta?
Vrtić i škola koriste testove kako bi provjerili spremnost djeteta, doktorica školske medicine procjenjuje dijete iz svojeg kuta, dok roditelj poznaje svoje dijete upravo u životno praktičnim vještinama i iz svog kuta donosi sud o tome može li dijete zadovoljiti zahtjeve škole. Roditelj također ima dužnost pomagati djetetu u onome što mu ne ide kao ostalim vršnjacima, odnosno roditelj je također osoba koja uočava neke nedostatke i na čijem otklanjanju mora aktivno raditi, bilo samostalno, bilo da naručuje dijete u neku ustanovu zbog profesionalne pomoći.
S druge strane, odgojitelji i stručni suradnici u vrtiću procjenjuju dijete s obzirom na kompletno zbivanje u odgojnoj skupini i prema određenim specifičnostima:
- Teškoće s finom motorikom (slabo drži olovku, ne može precrtati jednostavne oblike)
- Slaba koncentracija i pažnja (brzo odustaje od aktivnosti)
- Nezadovoljavajući razvoj govora (teško izražava misli, ograničen vokabular)
- Emocionalna nezrelost (česti veliki ispadi, teško prihvaća pravila, ne može se odvojiti od roditelja)
- Slaba samostalnost u svakodnevnim aktivnostima
- Teškoće u socijalnim interakcijama s vršnjacima
- Intelektualne poteškoće
Što je odluka u najboljem interesu djeteta?
Stručno povjerenstvo škole prije redovitog upisa u prvi razred osnovne škole utvrđuje psihofizičko stanje djeteta kao treći dio slagalice upisa djeteta. Psihofizičko stanje djeteta, utvrđuje se i radi prijevremenog upisa, odgode ili privremenog oslobađanja od upisa u prvi razred osnovne škole, što utvrđuje ga stručno povjerenstvo upravnog odjela u županiji, odnosno Gradskog ureda za obrazovanje.
Na kraju krajeva, barem u gradu Zagrebu, roditelj je osoba koja donosi krajnji sud. Bilo da sluša savjete odgojitelja i stručne službe vrtića i škole ili doktorice školske medicine ili svoj neki unutarnji glas, roditelj mora donositi odluke u najbolje interesu svog djeteta. Je li najbolji interes odgoda temeljena na učiteljici koja je navodno toliko kvalitetna da je treba pričekati „još jednu godinu“ ili da se dijete pusti da se igra još malo jer kad jednom uđe u školu djetinjstvo je gotovo?
Roditelj je taj koji mora preuzeti rizik te odluke i odgovornosti za svoje dijete.
Ako slušamo doktora kada idemo na neki pregled i on nam kaže što je najbolje za nas ili naše dijete, zašto na isti način ne slušamo sugestije i savjete odgojitelja i stručne službe vrtića koja je cijelo djetinjstvo s našom djecom?
„Nemojte ograničavati djecu samo na ono što ste vi naučili, jer djeca su rođena u drugom vremenu.“ (Rabindranath Tagore)
Matej Čuljak
