Iz dnevnika vrtićkog psihologa: Kako privući očeve na roditeljski sastanak?
Moderno doba predstavlja veliki izazov u očuvanju i prenošenju bogatstava kulturne baštine pojedinog kraja. Svjedoci smo kako ubrzani način života, okružen raznovrsnom naprednom tehnologijom, ostavlja malo prostora za slobodne aktivnosti svakog pojedinca. Neophodno je za reći kako je krajnje vrijeme da se odustane od imperativa koji se odnose na „brže“, „jače“ i „bolje“ (Riman i Ban, 2008) te se osvrnuti na mogućnosti očuvanja tradicije i običaja, posebno uzevši u obzir da se s takvim izazovima započne već u najranijoj dječjoj dobi.
Dakako, osvještavanjem ljudi, lokalne i šire zajednice, gradi se jedan od temelja koji može rezultirati uspjehom i omogućiti djeci da postanu aktivni sudionici u okruženju u kojem se nalaze. Tako Brajčić i Kuščević (2008:157) govore da se „u svijetu kojega prati ambivalentan proces globalizacije u političkim, gospodarskim i socijalnim sferama uočava velika potreba odgoja i obrazovanja djece na sadržajima baštine kako bi postala svjesna osobitosti i ljepote prostora na kojem žive...“
Drugim riječima, potrebno je svakodnevno naglašavati važnost kulturne baštine za očuvanje samog čovječanstva. Vodeći se navedenim saznanjima važno je istaknuti kako je upravo na odgojiteljima djece rane i predškolske dobi, učiteljima, profesorima i nastavnicima da putem odgojno – obrazovnih sadržaja, raznim tehnikama i metodama približe djeci, na njima razumljiv način, pojam kulturne baštine, njezinih vrijednosti i zavičajnog identiteta. Osobnost svakoga od nas razvija se na temelju vrijednosti, vještina i znanja koja su odgojem prenesena na nas. Odgojem se prenose i tradicionalne vrijednosti bez kojih ne bismo mogli očuvati naš identitet. Dječji vrtić je stoga mjesto gdje će dijete kroz igru, priče i razgovore moći razvijati interes za tradicionalnom baštinom i folklorom kraja u kojem živi.
Nerijetko je primijećeno da se roditelji kod odabira dodatnih programa (radionice, igraonice) češće odlučuju za igraonice poput učenja stranog jezika nego za, npr., etno igraonicu. Naime, roditelji smatraju da će učenje stranog jezika biti korisnije u djetetovom kasnijem formalnom obrazovanju. Upravo zato predškolski, a kasnije i školski odgoj igra važnu ulogu u prenošenju i očuvanju tradicijskih vrijednosti. Mišljenja smo da bi odgoj i obrazovanje trebao implementirati tradicijske vrijednosti i običaje u svakodnevni rad, a ne samo kroz igraonice ili povremene aktivnosti.
Važnu ulogu u očuvanju kulturne baštine trebalo bi preuzeti i visokoškolsko obrazovanje u vidu pripreme budućih odgojno-obrazovnih djelatnika. Odgojitelji i učitelji nerijetko u prenošenju kulturne baštine djeci pronalaze razne izvore prikupljanja elemenata baštine, poput folklornih skupina, etno udruga, znanja starijih mještana i sl. Takav vid suradnje jeste i treba biti neizbježan, ali svakako treba razmisliti o važnosti formalnog obrazovanja odgojno-obrazovnih djelatnika za očuvanje kulturne baštine.
Autorica: Jasmina Hadela, mag. praesc. educ.
Izvor: OMEP.hr
