
Što su to soft skills i zašto su važne za odgojitelja?
Današnji očevi više nisu glave obitelji, nepristupačni, patrijarhalni, očevi koji uzdržavaju obitelj dok se majke s druge strane brinu o djeci. Očinska figura danas je toplija, fleksibilnija i liberalnija. Suvremeni očevi sudjeluju u svim fazama roditeljstva kao ravnopravni partneri majci. Oni ne prepuštaju svoju roditeljsku ulogu majci jer su svjesni činjenice da je njihova uloga u odgoju i razvoju vlastitog djeteta izuzetno važna.
Otac i majka danas čine snažan tim koji pomaže djetetu da se razvije u zdravo i potpuno ljudsko biće (Cvrtnjak, Miljević-Riđički 2013). Istraživanja koja se u posljednje vrijeme provode ukazuju na činjenicu da i sami očevi mijenjaju vlastitu percepciju odgoja vlastite djece te žele biti uključeni i ravnopravni partneri majci. Prema Čudina i Obradović (2006) njihova je percepcija vezana uz njihova vjerovanja, stavove, dob, razinu obrazovanja, odnos sa suprugom i podršku koju dobivaju u obitelji (prijatelji, kolege s posla, odgojitelji i sl). Maleš i Kušević (2011) smatraju da je očeva prisutnost od neizmjerne važnosti za razvoj djeteta. Vrijeme koje otac provodi s djetetom jača njihovu međusobnu povezanost.
Cvrtnjak i Miljević Riđički (2015) u svom istraživanju također ističu ulogu oca u današnjem društvu. Naime, autorice su provele istraživanje u kojem su željele pokazati u kojoj mjeri se današnja uloga oca promijenila u odnosu na očeve nekad. Istraživanje su provele u vrtićkoj skupini od 22 djece. Analizirale su aktivnosti koje s djecom provodi otac, a koje majka.
Rezultati dobiveni u istraživanju upućuju na to da postoje razlike između aktivnosti koje djeca provode s ocem, a koje s majkom, a koje pak povezuju s teorijom o dvojnoj privrženosti. Autorice na temelj istraživanja zaključuju da je očeva prisutnost i angažiranost od jednake važnosti kao i majčina. Autorice ulogu oca povezuju s teorijom „očeva budućnosti“ koju zagovara Brajša (1995). Strani autori (Su, 2011; Greenwood, 2015) također ističu važnost dvojne privrženosti i novu ulogu očeva u odgoj i razvoju djeteta.
Richard Bowlby pak govori o tome da uloge oca i majke nisu jednake, ali oboje utječu na djetetov razvoj. U tom odnosu majka se pretežno poistovjećuje sa sigurnošću i njegom djeteta, dok se otac povezuje s igrom i aktivnošću djeteta (Cvrtnjak, Miljević-Riđički, 2013). Takve uloge majke i oca nisu strogo podijeljene već se s vremena na vrijeme mogu izmjenjivati kod oca i kod majke, pa će tako i otac povremeno djetetu poslužiti kao sigurna baza ili priskočiti majci u njezi djeteta, dok će majke s druge strane poticati na igru i istraživanje.
Takvo sudjelovanje očeva kroz igru i aktivnosti olakšavaju djetetovu prilagodbu i životno zadovoljstvo tijekom cijelog života (Newland i Coyl, 2010). Možemo zaključiti da suvremena literatura sve više naglašava ulogu oca u odgoju i razvoju djeteta. Većina očeva u tome ima intrinzičnu motivaciju i svjesni su dobrobiti za dijete ako sudjeluju u njegovom odgoju kao aktivni partneri majci. Suvremeno društvo i društvene promjene te promjene u strukturi obitelji razlog su zbog kojeg očevi danas budu sve više uključeni i odgoj djece.
Autorica: Matea Galinec, mag. praesc. educ.
Izvor: OMEP.hr