Važnost pokreta u ranom djetinjstvu
Nekada se vjerovalo da je disleksiju moguće otkriti tek kada dijete počne učiti pisati i čitati, no današnje spoznaje govore u prilog puno ranijim pokazateljima koji upućuju na moguću razliku u percepciji slova i glasova. Stoga ako među pokazateljima koje ćemo navesti prepoznate i svoje dijete, savjetujte se s logopedima i u suradnji s njim pomognite djetetu da provodi vježbe koje će mu osigurati bezbrižnije školovanje kad za to dođe vrijeme.
Što je uopće disleksija?
Radi se o specifičnoj teškoći koja se događa u nemogućnosti lakog svladavanja čitanja (vrlo sporo napredovanje u čitanju i često dugo slovkanje riječi), svladavanja pravopisa, pisanja (zrcaljenje slova), u radu s brojevima, kratkoročnom pamćenju, sekvencioniranju (npr. dijete teže prati koji je dan u tjednu ili teže razlikuje nazive dijelova dana…), slušnoj i/ili vizualnoj percepciji i motoričkim vještinama.
Često je povezano i sa specifičnostima usmenog izražavanja, a kod svake je osobe to vidljivo u različitom intenzitetu, te se kod neke djece teže, a kod neke brže uočava. Namjerno je ne proglašavamo poremećajem, jer ove osobe imaju jednake intelektualne mogućnosti kao i one bez disleksije, no put koji moraju proći da bi svladali čitanje, pisanje, pamćenje puno je teže i zahtijeva jako puno truda i drugačijeg pristupa. Upravo je zato ključno prepoznati simptome što ranije te započeti s vježbama koje će ta područja dodatno trenirati i osnaživati.
Neki od ranih pokazatelja koji mogu upućivati na disleksiju
OPĆENITI:
GOVOR I JEZIK
SNAGE I PREDNOSTI
Naravno, nemaju sva djeca s disleksijom izražene sve ove rane pokazatelje ili pak mogu imati, ali ne znači da će imati disleksiju. No neka vam ovo bude nježni alarm da obratite pozornost kako ne biste čekali da dijete krene u šesti razred kako bi mu se dijagnosticirala disleksija, što nije rijedak slučaj. Najveća opasnost prijeti upravo u tome da se ne otkrije pravovremeno i da mu se ne prilagodi nastavni program.
Zbog toga često upadaju u rang onih koji su „lijeni, nesposobni, nedovoljno se trude“, a to je tako daleko od istine. Moraju se truditi višestruko više od ostalih da bi pohvatali ono što školski sustav od njih traži. Pritom im stalno nad glavom visi manjak samopouzdanja, jer ne mogu postići s lakoćom visoke rezultate, a često su ili daroviti ili bistri i izuzetno inteligentni. Prepoznajte, djelujte i osigurajte svom djetetu dovoljno količinu pohvale i primijetite sve njegove jake strane!
Poslušajte i predavanje vezano uz disleksiju na youtubeu: “Izgubljeni u prijevodu“.
Tekst: Ivančica Tarade, mindfulness trenerica, edukatorica i mama dviju kćeri